IMENDANI
Marcel, Paula, Ljubo, Amando, Elizabeta, Ozana, Ljubomir
ČITANJA:
2Ljet 24,17-25; Ps 89,4-5.29-34; Mt 6,24-34
Prvo čitanje
2 Ljet 24, 17-25
Zaharija koga ubiste između Hrama i žrtvenika (Mt 23, 35).
Čitanje Druge knjige Ljetopisa
U one dane: Poslije Jojadine smrti došli su Judini knezovi i poklonili se kralju. Tada ih kralj poče slušati. Judejci bijahu ostavili Dom Gospodina, Boga otaca, i stali služiti ašerama i likovima; došla je Božja srdžba na Judejce i na Jeruzalem za tu krivicu. Slao im je Bog proroke da ih obrate Gospodinu, oni su ih opominjali, ali oni nisu htjeli slušati. Tada Božji duh napuni Jojadina sina, svećenika Zahariju, koji, stavši poviše naroda, reče: »Ovako veli Bog: Zašto kršite Gospodinove zapovijedi? Zašto nećete da budete sretni? Kako ste vi ostavili Gospodina, i on će vas ostaviti.« Ali su se oni pobunili protiv njega i zasuli ga kamenjem po kraljevoj zapovijedi u predvorju Gospodnjega Doma. Ni kralj Joaš ne sjeti se ljubavi koju mu učini otac Jojada, nego mu ubi sina; a on je umirući rekao: »Gospodin neka vidi i osveti!«
Kad je prošla godina dana, diže se na nj aramejska vojska i, navalivši na Judu i Jeruzalem, pobi sve knezove u narodu i posla sav plijen kralju u Damask. Iako je aramejska vojska bila malena po ljudstvu, ipak joj je Gospodin predao u ruke vrlo brojnu vojsku, jer ostaviše Gospodina, Boga svojih otaca.
Tako su se Aramejci na Joašu osvetili. Kad su otišli od njega, ostaviv ga u teškim bolestima, pobuniše se protiv njega njegovi časnici jer bijaše ubio sina svećenika Jojade, pa i oni njega ubiše na postelji, te je poginuo; pokopali su ga u Davidovu gradu, ali ga nisu ukopali u kraljevskoj grobnici.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 89, 4-5.29-34
Pripjev: Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju.
Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
Tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«
»Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i Savez svoj vjeran.
Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim
i prijestolje mu kao dane nebeske.«
»Ako li mu sinovi Zakon moj ostave
i ne budu hodili po naredbama mojim,
ako li oskvrnu odredbe moje
i ne budu čuvali zapovijedi mojih…«
»Šibom ću kazniti nedjelo njihovo,
udarcima krivicu njihovu,
ali mu naklonosti svoje oduzeti neću
niti ću prekršiti vjernosti svoje.«
Evanđelje
Mt 6, 24-34
Ne budite zabrinuti za sutra!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Nitko ne može služiti dvojici gospodara.
Ili će jednoga mrziti,
a drugoga ljubiti;
ili će uz jednoga prianjati,
a drugoga prezirati.
Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.
Zato vam kažem:
Ne budite zabrinuti za život svoj:
što ćete jesti, što ćete piti;
ni za tijelo svoje:
u što ćete se obući.
Zar život nije vredniji od jela
i tijelo od odijela?
Pogledajte ptice nebeske!
Ne siju, ne žanju
niti sabiru u žitnice,
pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac.
Zar niste vi vredniji od njih?
A tko od vas zabrinutošću
može svome stasu dodati jedan lakat?
I za odijelo što ste zabrinuti?
Promotrite poljske ljiljane, kako rastu!
Ne muče se niti predu.
A kažem vam:
Ni Salomon se u svoj svojoj slavi
ne zaodjenu kao jedan od njih.
Pa ako travu poljsku,
koja danas jest
a sutra se u peć baca,
Bog tako odijeva,
neće li još više vas, malovjerni?
Nemojte dakle zabrinuto govoriti:
‘Što ćemo jesti?’
ili: ‘Što ćemo piti?’
ili: ‘U što ćemo se obući?’
Ta sve to pogani ištu.
Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno.
Tražite stoga najprije Kraljevstvo
i pravednost njegovu,
a sve će vam se ostalo dodati.
Ne budite dakle zabrinuti za sutra.
Sutra će se samo brinuti za se.
Dosta je svakom danu zla njegova.«
Riječ Gospodnja.
Komentar
„Ne budite dakle zabrinuti za sutra.”
Mi često ne gledamo svijet, život, postojanje iz Božje perspektive, iz vječnosti – slično kao što naša djeca ne vide život onako kako ga mi vidimo, širinom pogleda kojim ga mi gledamo, jer su ograničena svojom dobi, iskustvom. Kad nam dođu sa svojim brigama, strahovima, ograničenjima, nama – zato što vidimo dalje od njih – nije problem smiriti ih, utješiti, dati im nadu da će sve biti dobro. Upravo smo u takvom odnosu mi prema Bogu: mi smo ograničeni, a on je neograničen, vidi ono što mi nikad nećemo vidjeti, zna ono što mi nikad nećemo znati. Kao i našoj djeci ostaje nam jedino da vjerujemo riječima koje nam je rekao. Ako čitamo Knjigu Postanka, možemo otkriti kako je Bog stvorio svega na pretek, da je naš strah neutemeljen; sve što je stvorio stvorio je u izobilju i ljudima naredio da se plode i množe, da napuče zemlju. Dakle, ako im je naredio da se plode i množe i napuče zemlju, znači da je bilo toliko toga da ga nije bilo strah da će ljudima išta nedostajati za život. Često zaboravljamo one Isusove riječi: „Moj Otac uvijek radi…”
Molitva
Oče Sveti, često zaboravim da sam samo ograničeno biće, a ti neograničen, pa zapadnem u zabrinutost. Pomozi mi da gledam u Tebe. Amen.
