Shutterstock; Paray Le Monial, Francuska, u kapeli Isusova ukazanja Margareti Mariji Alacoque. Dio poznatog mozaika
Kad se Isus objavio Margareti Alacoque treći put (bilo je to tijekom osmine Tijelova 16. lipnja 1675.), rekao joj je: “Tražim od tebe, da prvi petak iza osmine Presvetoga sakramenta bude određen za posebnu svetkovinu, kojom će se častiti moje Srce tako, da se na taj dan prima sveta pričest, da mu se javnim priznanjem nadoknađuje za ružne uvrede što ga snalaze dok je izložen na oltaru. Također ti obećavam, da će se moje srce raširiti i izliti u obilju darova svoje božanske ljubavi na one koji mu dadu tu čast i koji porade da mu se ona daje.“
Tek kada imamo hrabrosti pogledati u njegovo Lice, Obličje, svojim se pogledom cementirajući u njegovim očima, tada možemo dobiti lice koje isijava duhom i možemo bez neugode pogledati druge.
Ljudska nutrina je ne samo hram već prije svega prostor susreta s Bogom
Ako toga cementiranja nema, ostaju nam samo venecijanske maske – ekscentrične, obojane ili tužne i pokisle, fanatične ili fantazmagorijske. Samo maske…
Pavao predstavlja revolucionaran pristup po kojemu je ljudska nutrina ne samo hram već prije svega prostor susreta s Bogom. I k tomu, ne možemo Ga susresti u sebi ako se On ne susretne s nama u hramu, a zato odlazimo u crkvu. I tu se krije temeljna uloga Euharistije, klanjanja, molitve, slušanja i razmišljanja o liturgijskim čitanjima. Jeruzalem su, zbog činjenice da je u njemu hram, Izraelci smatrali središtem svijeta. Jer nitko tko ide u crkvu i tko u sebe „pušta“ Isusa Krista preko pričesti ne može se osjećati marginalnim u svemiru, već upravo suprotno – postaje središnjom točkom svijeta. Kada je u tebi Bog, ti sam jesi u Bogu; samim time stojiš na njegovu mjestu, a On je u centru svega. To ne znači da postaješ narcistički egocentrik, već da počinješ cijeniti samoga sebe zahvaljujući Božjoj ljubavi koju imaš u sebi.
Margaretino srce
Tu istinu savršeno predstavlja objava koju je primila sveta Margareta Alacoque.
Uistinu ne znamo o čemu Isus razgovara s našim dušama tijekom klanjanja. Čuli bismo taj intimni dijalog da nismo zaglušeni kaosom tračeva, briga, SMS-ova…
Prijeloman trenutak u njezinu životu bio je onaj kad je od Spasitelja primila objavu pobožnosti Presvetome Srcu Isusovu. Ovako je opisala taj događaj: „Veliku mi je milost obznanio Božanski Zaručnik, koje uopće nisam dostojna, a to je da mi je dopustio odmarati se na njegovu Srcu zajedno s ljubljenim učenikom te mi je darovao to Srce zajedno s križem svojim i ljubavlju svojom“. Dogodilo se to 27. prosinca 1673. godine tijekom klanjanja Presvetome sakramentu. Uistinu ne znamo o čemu Isus razgovara s našim dušama tijekom klanjanja. Čuli bismo taj intimni dijalog da nismo zaglušeni kaosom tračeva, briga, SMS-ova, Facebooka, beskonačnim razgovorima o boji noktiju, automobila, sportskih rezultata i čitavim takvim medijskim zatupljivanjem koji nam se nasilno nameće sa svih strana.
„Moje Božansko Srce toliko ljubi ljude, i tebe na poseban način, da ne može više u sebi zadržati plamen žarke ljubavi, pa treba da ga širi tvojom pomoći. Treba se očitovati ljudima, kako bi ih obogatilo svojim dragocjenim blagom“
Krist se ukazao svetoj Margareti i otvorio joj svoju nutrinu govoreći: „Moje Božansko Srce toliko ljubi ljude, i tebe na poseban način, da ne može više u sebi zadržati plamen žarke ljubavi, pa treba da ga širi tvojom pomoći. Treba se očitovati ljudima, kako bi ih obogatilo svojim dragocjenim blagom“. Nakon tih je riječi Gospodin Isus uzeo iz Margaretine nutrine srce te ga je sakrio u svojemu Srcu. Nakon toga je uzeo vlastito srce i dao ga Margareti.
Razmjena srdaca nije nekakav sentimentalni događaj niti takvo priznanje ljubavi kao kada tko na kori drveta nožićem ureže srce s imenom voljene osobe ili zaključa lokot na mostu
Treba ipak spomenuti da razmjena srdaca nije nekakav sentimentalni događaj niti takvo priznanje ljubavi kao kada tko na kori drveta nožićem ureže srce s imenom voljene osobe ili zaključa lokot na mostu.
U Bibliji je srce metonimija uma, svih misli i najdubljih žudnji; imati čije srce znači misliti kao tko, govoriti i slušati samo onako kako to drugi čini
U Bibliji je srce metonimija uma, svih misli i najdubljih žudnji; imati čije srce znači misliti kao tko, govoriti i slušati samo onako kako to drugi čini. Primjerice, imati kameno srce – LEW HA EWEN – ne znači samo biti bez osjećaja, kako bismo mogli pretpostaviti, već i biti uporan, imati volju gorljivo se pridržavati vlastitih uvjerenja.
Imati kameno srce – LEW HA EWEN – ne znači samo biti bez osjećaja, kako bismo mogli pretpostaviti, već i biti uporan, imati volju gorljivo se pridržavati vlastitih uvjerenja
Na slikama Srca Isusova obično su naslikani plamenovi – simbol gorućega srca – LEW HAM, a opet to nema ništa zajedničkog s uzbuđenjem usporedivim sa zaljubljivanjem u koga, već simbolizira gorljivost, čak i gnjev. Dati nekome goruće srce znači dati mu gorljivost koja izgara čak do gnjeva u borbi za onu osobu koja je darovala takvo srce. Takvo goruće srce ŽUDI, A NE PITA!
Osjećala je da je njezin život bez Isusa jednostavno nepodnošljivo prazan. Takvu prazninu osjeća svaki čovjek kada počinje biti svjestan samoga sebe. Njezina je želja bila posvetiti se Presvetomu
Margareta je čula nesuzdržanu Božju žudnju. Osjećala je da je njezin život bez Isusa jednostavno nepodnošljivo prazan. Takvu prazninu osjeća svaki čovjek kada počinje biti svjestan samoga sebe. Njezina je želja bila posvetiti se Presvetomu. Čovjek nije dužan činiti samo ono što je važno u životu već ono što je NAJVAŽNIJE, napose kada se osjeća nevažnim.
Tijekom druge objave sveta Margareta je ugledala Božje Srce na tronu, koje je sjalo kao sunce. Kao što znamo, Sunce je središte naše galaksije – teško je dakle pronaći jasniji simbol koji bi predstavljao tko je Isus za nas kako bismo spoznali tko smo mi za njega. U Sunčevu sustavu oko Sunca kruže planeti. Taj naziv za nebeska tijela potječe od grčke riječi PLANOS, odnosno „lutajući“ jer oni su bili jedine točke na nebu koje su se kretale u odnosu na nepomične zvijezde. Bez Isusa lutamo po orbitama života bez cilja, kao planeti bez Sunca. Bez Sunca planeti bi se izgubili u svemiru.
„Stoga tražim od tebe, da prvi petak iza osmine Presvetoga sakramenta, Tijelova bude određen za posebnu svetkovinu, kojom će se častiti moje Srce“
Posljednja objava dogodila se u istoj kapelici tijekom osmine Tijelova 16. lipnja 1675. godine. Kada je Margareta iznova klečala pred svetohraništem, Isus joj je rekao: „Stoga tražim od tebe, da prvi petak iza osmine Presvetoga sakramenta bude određen za posebnu svetkovinu, kojom će se častiti moje Srce tako, da se na taj dan prima sveta pričest, da mu se javnim priznanjem nadoknađuje za ružne uvrede što ga snalaze dok je izložen na oltaru. Također ti obećavam, da će se moje srce raširiti i izliti u obilju darova svoje božanske ljubavi na one koji mu dadu tu čast i koji porade da mu se ona daje.“
Tko može žudjeti? Onaj tko gorljivo plamti, tko u srcu ima oganj, ne ganutosti, već gnjeva. Žudnja nije molba. Štoviše, gnjev i gorljivost ili ljubomora izbijaju u plamenovima iz srca koje ne ljubi malo, već nepovratno, zastrašujuće. Upravo je srce sunce, a ljubav svjetlost – nitko ne može voljeti prije nego što doživi da je voljen. To treba vidjeti rano kao i sunčeve zrake.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
