Vlastito iskustvo BOŽJE MILOSTI najveća je snaga Radi se o tome da treba očuvati sjećanje na vlastite grijehe i nepravde, ali ne da bismo se osuđivali, nego da ne bismo upali u zamku idealne slike samog sebe, da bismo uvijek živjeli s istinom o sebi. Sjećanje na moralnu močvaru i onoga tko te bacio u nju, na močvaru iz koje te izbavio Bog, daje snagu za evangelizaciju.

Foto: Shutterstock

Ne smiješ zaboraviti što ti je Bog oprostio!

„A močvare onoga mora i njegove bare neće ozdraviti: bit će za sol.“ (Ez 47, 11)

Taj naizgled veoma iznenađujući fragment sadrži bitnu istinu. Što znači održavati močvare za dobivanje soli? Radi se o tome da treba očuvati sjećanje na vlastite grijehe i nepravde, ali ne da bismo se osuđivali, nego da ne bismo upali u zamku idealne slike samog sebe, da bismo uvijek živjeli s istinom o sebi. Sjećanje na moralnu močvaru i onoga tko te bacio u nju, na močvaru iz koje te izbavio Bog, daje snagu za evangelizaciju. Vlastito iskustvo BOŽJE MILOSTI najveća je snaga. Ne smiješ zaboraviti što ti je Bog oprostio! Sjećati se kala iz kojeg te je izbavio daje okus soli – gorljivost! Kad je Isus ozdravljao slijepoga od rođenja, poslužio se blatom. Ivan piše: „Prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: ‘Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?’ Odgovori Isus: ‘Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.’ To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: ‘Idi, operi se u kupalištu Siloamu’ – što znači: Poslanik. Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući.“ (Iv 9, 1 – 7)

Vidjet ćeš kako je lijepo Srce Isusovo, koje ti sve želi oprostiti, sve ozdraviti, od svega osloboditi. Dosad si bježao od svojih blatnjavih okova, sad ih stavi na oči – svaki dan zapisuj ono što će ti Bog pokazati

Život u raju Biblije, u srcu Isusovu, znači živjeti u potoku milosrđa koji izvire iz toga Božanskog Srca, zbog kojeg će ti čak i ono što nije ozdravljeno biti korisno, konstruktivno, inspirirajuće i dobro. Bog nam nekada ostavlja neke slabosti ili mane da ne bismo oslijepili od umišljene savršenosti. Kal slabosti otvara oči da bismo vidjeli istinu o sebi, ali i snagu Božje milosti. Svakog dana možeš si staviti kal na oči duše – svakog dana možeš zapisivati ono što će ti pokazati kakav si uistinu i što se s tobom događa. Živi istinom, a ne iluzijama. Istina o tebi je upravo takav kal. Zapisuj da bi vidio. Zapisuj da bi se oslobodio. Bog je stvorio čovjeka od gline, odnosno od kala, od zemlje. Tu zemlju stalno moraš vidjeti da bi se u tebi stvorilo novo biće – ono duhovno. Bit ćeš kao Adam koji se vraća u raj. Kada vidiš istinu o sebi, vidjet ćeš uistinu sve. Vidjet ćeš kako je lijepo Srce Isusovo, koje ti sve želi oprostiti, sve ozdraviti, od svega osloboditi. Dosad si bježao od svojih blatnjavih okova, sad ih stavi na oči – svaki dan zapisuj ono što će ti Bog pokazati – najveće značenje za promjenu pogleda na vlastiti život imaju istine koje sami otkrivamo, koje nam sam Bog pokazuje, bez ikakvih posrednika. Upravo tada život cvjeta.

Iz knjige „Dubine milosrđa“ Augustyna Pelanowskog, koja izlazi uskoro!

www.figulus.hr