Foto: Shutterstock
Jedan dječak kojega poznajem svoj je strah od zadirkivanja vršnjaka u školi nadvladao prihvaćajući ga u šutnji, kao Krist, ne braneći se od svojih mučitelja i moleći za one koji ga zadirkuju. Kako bi ustrajao, svaki je dan svoju dnevnu pobjedu nad strahom obilježavao novčićem koji je stavljao u kasicu. Jednoga je dana prestao ubacivati novčiće.
„Kako to da više ne ubacuješ novčiće?” upita ga mama. „Više me nitko ne zadirkuje”, odgovori on i sam se pomalo tome čudeći. Suočavajući se sa svojim problemom na duhovnoj razini, prolazeći kroz dolinu svoga straha, on je prestao reagirati na zadirkivanje vršnjaka i tako je nestalo motiva da oni to čine. Kada su djeca shvatila da ga njihove riječi više ne razdražuju, više im nije bilo zabavno provocirati ga.
To je najpraktičniji pristup svim problemima u ljudskim odnosima. To je početak kraja samosažaljenja, frustracija, pesimizma i svega onoga čega se trebamo riješiti na putu svetosti.
Iz knjige „Kako odgajati dobru katoličku djecu“ Mary Reed Newland. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
