Pismo Crkvi koja je zaboravila Isusa U vrijeme odreknuća Benedikta XVI., katolički redatelj Ermanno Olmi objavio je ‘Pismo Crkvi koja je zaboravila Isusa’.

Foto: Shutterstock

„I što smo naučili ili zaboravili od Siromaška iz Asiza?“

Umjetnici su proroci u trenutcima kreativne radosti. Razumiju duh vremena i dušu mnoštva. Potpuno slučajno, u vrijeme odreknuća Benedikta XVI., katolički redatelj Ermanno Olmi objavio je Pismo Crkvi koja je zaboravila Isusa. Opisao je službenu Crkvu kao „rastresenu majku koju više zanima raskoš ceremonija“, navezanu na vremenita dobra, uzdrmanu skandalima i spletkama, koja je zaboravila proljeće Drugoga vatikanskog koncila. „I što smo naučili ili zaboravili od Siromaška iz Asiza?“ pitao je Olmi. „Jesi li ti uistinu, Katolička Crkvo, kuća otvorena ne samo poslušnim kršćanima već i onima koji traže Boga u slobodi, u svojim sumnjama?“ Predviđajući teme koje će dotaknuti budući papa Franjo, Olmi preklinje: „Pokaži nam, Crkvo, da na srcu imaš ranjive, koji su brojniji i na svijet dolaze samo kako bi umrli.“

„Jasno vidim“, tako je Franjo opisao svoje poslanje u prvim mjesecima pontifikata, „da je Crkvi danas najviše potrebna sposobnost liječenja rana i zagrijavanja srca vjernika, blizina, bliskost”

Dvije godine ranije, na festivalu u Cannesu, redatelj Nanni Moretti koji pripada laičkoj kulturi, prikazao je upečatljiv portret tek izabranoga pape koji ne želi vladati Crkvom u kojoj ne prepoznaje sebe. „U ovome trenutku – nevoljko je naglasio filmski papa, Michel Piccoli, koji toliko neobično sliči Franji čak i po načinu na koji sramežljivo gestikulira desnom rukom – Crkvi je potreban vođa koji ima snage za velike promjene, koji će nastojati susresti se sa svima, koji će imati ljubavi i razumijevanja za sve…“ Iako nisu bili poznati, mnogi jednostavni vjernici koji su u vrijeme pape Ratzingera na Trgu svetoga Petra bili upitani o vrsti vjere koju su imali u srcu, odgovorili su riječima jedne primalje: „Isus je za mene, iznad svega, milosrđe.“

Papa Franjo na istoj je valnoj duljini s većinom katolika. Ako pastir, kako tvrdi, mora „mirisati po ovcama“, njegovo stado prepoznaje na njemu vlastiti miris. Postoji nešto instinktivno u uzajamnome odnosu. „Jasno vidim“, tako je Franjo opisao svoje poslanje u prvim mjesecima pontifikata, „da je Crkvi danas najviše potrebna sposobnost liječenja rana i zagrijavanja srca vjernika, blizina, bliskost. Crkvu vidim kao poljsku bolnicu nakon bitke. Nema smisla pitati teškoga ranjenika ima li visok kolesterol i šećer! Treba liječiti njegove rane. Nakon toga možemo razgovarati o svemu ostalome. Liječiti rane, liječiti rane… a treba početi odozdo.“

“Čak i ako je život neke osobe bio katastrofa, ako su ga uništili poroci, droga ili bilo što drugo, Bog je u njezinu životu. Može Ga se i mora Ga se tražiti u svakomu ljudskom životu“

Simptomatično je to što četiri dana prije nego je Bergoglio izabran, dok je još vladalo ozračje metafizičke Crkve koja je iznad svega, jedan istaknuti član talijanske katoličke hijerarhije – okamenjene u svojemu doktrinarnom inzistiranju na sigurnosti i obrani crkvene institucije – izravno napada upravo ovu sliku Crkve: „Olmiju se čini da je Crkva snažna samo ako osigurava društvo, blizinu, pomoć. Crkva, poput Crvenoga križa u svijetu, bliska novim i starim patnjama ljudi“, pisao je ogorčeni mons. Alberto Carrara, biskupski izaslanik za kulturu u biskupiji Bergama. O, ne, uzvratio je, „vjera je nešto sasvim drugo…“

Franjo naviješta Crkvu koja ne dopušta da bude „zatvorena u uske propise“, koja se ne oslanja „pretjerano na doktrinarnu sigurnost“, ne pretvara religiju u ideologiju, već je usredotočena na temeljni navještaj: „Isus Krist te je spasio!“ Papa govori o Crkvi „majci i pastirici“ i to jasno daje do znanja: „Moja je dogmatska sigurnost: Bog je u životu svakoga čovjeka… Čak i ako je život neke osobe bio katastrofa, ako su ga uništili poroci, droga ili bilo što drugo, Bog je u njezinu životu. Može Ga se i mora Ga se tražiti u svakomu ljudskom životu.“

Iz knjige “Franjo među vukovima” Marca Politija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.