Kako njezin suprug može biti uz nju, a da se nikada ne zapita: zašto ja? Alessandro se ne ljuti, miran je, jer je to način da ne izgubi kontakt s Isusom...

Foto: Pixabay

Ponekad se s kušnjom suočavamo sami, ponekad udvoje, pri čemu svatko nosi svoj dio tereta. Poznajem brojne parove koji su prošli kroz kušnju i, iskreno, ponekad uopće ne shvaćam Božju logiku.

Zašto Alessandro mora nositi križ depresivne supruge

Na primjer, željela bih da mi netko objasni zašto Alessandro mora nositi križ depresivne supruge, iako očito nema razloga da ona bude u takvome stanju. Ona je predivna učiteljica, on je liječnik koji je vjerno voli. Samo što Giulia svako malo nestane u vrtlogu. Ne proživljava, kao što se mnogima može dogoditi, samo trenutke tuge i zamora. Ona baš potone. Više ne govori, ne izlazi iz kuće. Nekoliko puta pokušala je počiniti samoubojstvo. Ima razdoblja kada netko stalno mora biti kraj nje, kako bi se izbjeglo da ponovno pokuša sve okončati.

kako njezin suprug može biti uz nju, a da se nikada ne zapita: zašto ja?

Osim misterija boli, njezina mračnog zla, za mene je veći misterij kako njezin suprug može biti uz nju, a da se nikada ne zapita: zašto ja? On kaže: „Ne možemo doći na večeru jer je Giulia opet loše“, kao što bih ja rekla: „Ne mogu prostrti rublje jer pada kiša.“

Idite u miru znači „idite raspeti“, odnosno u neshvatljivoj patnji vidite Kristovo uskrsnuće

Alessandro se ne ljuti, miran je, jer je to način da ne izgubi kontakt s Isusom: nemoj se ljutiti, u kojoj se god ludoj situaciji nađeš, budi u miru. Idite u miru znači „idite raspeti“, odnosno u neshvatljivoj patnji vidite Kristovo uskrsnuće. I što god ti nažao učine, ne odgovaraj, jer ćeš izgubiti kontakt s Isusom.

(…)

Alessandro i nadalje tvrdoglavo voli Giuliju. Ne vara je, strpljivo stoji uz nju, iako zna da svako malo može nestati, iako se udeblja – zbog lijekova i dana provedenih na trosjedu – i zatim smršavi, bivajući ponovno ona žena puna svjetlosti u koju se zaljubio. Mislim da je teško tako živjeti zajedno, s idejom da možda sutra ujutro tvoje žene više neće biti. Posebno pred djecom, koja sa strahom proživljavaju majčinu bol (a kada vidiš svoju djecu kako pate, odsjekao bi si ruku, obje ruke, pa čak i noge samo da ih poštediš toga). I kada je hospitaliziraju protiv njezine volje, dogodilo se to dvaput, on ostaje u miru, žalostan, ali snažan. Ja mislim da se ona nastavlja boriti samo zbog njega, njega koji je jednostavno uz nju.

Book.hr