Foto: Unsplash, Carolina Heza
Svi imamo iskustvo da, kad se sjetimo nekih događaja iz prošlosti, poteku nam suze, teško nam je, zahvate nas ljutnja, bijes, tuga. Dovoljno je da ih se sjetimo, a kamoli da ih pričamo, zato neki ljudi ne mogu uopće ispričati takve događaje, odmah zaplaču. To je znak da ti događaji nisu ozdravili. Dok god postoje negativne emocije, taj događaj nije ozdravio.
Sve dok imamo negativne emocije kad se sjetimo ili govorimo o tome, trebamo još moliti
Po tome čak znamo treba li još moliti za to, ako nemamo negativnih emocija, znamo da je to ozdravilo. Dakle, nestanak negativnih emocija znak je ozdravljenja. Sve dok imamo negativne emocije kad se sjetimo ili govorimo o tome, trebamo još moliti.
Vidimo li da su rane prošlosti iscijeljene, ipak će nam ova molitva opet trebati kad doživimo ponovno ranjavanje u kasnijem životu. Zato je dobro upamtimo i često prakticirajmo.
Ne sami, već s Isusom
Ima osoba koje kažu da nije dobro ponovno se vraćati u bolnu prošlost. Slažem se, nije dobro, ali mi u ovoj molitvi ne idemo u prošlost sami, nego s Isusom i ne opisujemo mu ono što smo proživjeli, nego ga samo pozivamo da ponovno uđe u to razdoblje života i popravi, nadoknadi ili ozdravi što je već potrebno. To je nešto sasvim drugo.
Iz knjige „Lijek ranjenom čovjeku našega vremena“ autorice s. Biserke Jagunić. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.
Ako se želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista), možete skenirati kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine‘.
Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.
Želim donirati godišnju ‘timarinu’
Podržite naš rad
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.