Iskustvo za pamćenje; foto: Jelena Žinić
Išli smo većinski šumskim putevima i preko nezaobilaznih Đurđevačkih pijesaka 😎 👌
Bio je to moj prvi križni put. Prvi izvan zidova crkve. Prvi u prirodi. Daleko od svijeta, daleko od tehnologije. Samo mladi i predani kršćani. Božja volja i suosjećanje s Kristovom mukom. Koliko god je to moguće.
Kiša nas je pratila prvog i početkom drugog dana, dok su posljednje postaje bile sunčane
Predivno iskustvo. Hodali smo oba dana oko 20-ak kilometara, bilo nas je dvjestotinjak. Kiša nas je pratila prvog i početkom drugog dana, dok su posljednje postaje bile sunčane.
Definitivno dijelim mišljenje velečasnog Tihomira Koseca koji se u jednom trenutku zapitao: „Pa tko to kaže da su Podravci škrti?“
Koračali smo šumskim putevima od mjesta do mjesta, od postaje do postaje, gdje su nas dočekivali velikodušni župljani s tonama ukusne hrane. Definitivno dijelim mišljenje velečasnog Tihomira Koseca koji se u jednom trenutku zapitao: „Pa tko to kaže da su Podravci škrti?“
Ustanite, hajdemo! Jer nije vrijeme da spavamo!
Zbor Varaždinske biskupije je neumorno pjevao himnu susreta uz uhu pamtljiv refren: „Ustanite, hajdemo! Jer nije vrijeme da spavamo!“ Pjesma se, naravno, nastavljala na geslo koje nas je pratilo tijekom cijelog puta: „Probudi se, ti koji spavaš!“ (Ef 5, 14) A kad smo kod spavanja, svoje snove smo ostavili u učionicama osnovne škole u Kloštru Podravskom. Također, vrijedno iskustvo.
Na križnim putevima je lako upoznavati nove ljude
Jedna od najvećih milosti na križnom putu su definitivno nova poznanstva. Jedan od pokretača križnog puta u Hrvatskoj, Robert Ščuka je rekao kako je na „križnim putevima lako upoznavati nove ljude“. I doista je tako. Svi su otvorena duha i voljni druženja i razgovora. Ni ne čudi, s obzirom na to da znamo tko nas ujedinjuje. A taj koji nas ujedinjuje je sama ljubav, radost i istina.
Za mene je put bio izlazak iz ‘sigurne luke’…
Za mene je put bio izlazak iz ‘sigurne luke’, s obzirom na to da sam u Budrovac stigao, a da pritom nisam prethodno nikoga podrobnije poznavao. Predao sam to Bogu i eto, ni sam ne znam zašto se čudim kako su rezultati tako predivni. Hvala mu na tome.
I na koncu, uspio sam donekle shvatiti težinu i muku koju je prošao Krist. Ali samo donekle. Vjerojatno nikad neću shvatiti kolika je ta žrtva doista. Žrtva vrijedna mene. Tebe. I svih nas.
Hvala Ti, Isuse.
Leo Marković, Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
