Još u ranom djetinjstvu naučila sam riječi molitve Zdravo Marijo. Naučila sam glasove i riječi, njihov redoslijed. Čak sam i svladala umijeće kombiniranja svojeg glasa s drugim glasovima da bih dobila originalan način molitve. Ali tek nakon godina moljenja otkrila sam skrivenu molitvu u završnim riječima.
„Na času smrti naše”
„Postoje dvije vrste smrti – tjelesna smrt i umiranje sebi, iz dana u dan”
„Na času smrti naše” – molimo Mariju da moli za nas u najvažnijem trenutku našeg života, kada duša napušta tijelo i dolazi pred Gospodina. Kada za nas nastupa vječnost, na dobro ili na zlo. Ali meni se čini da „čas smrti naše” može značiti i nešto drugo. Prije godinu ili dvije, molila sam dok sam trčala na pokretnoj vrpci u teretani. U jednom trenutku, po milosti, sinula mi je pomisao – da postoje dvije vrste smrti! Ne samo tjelesna smrt, već također i umiranje sebi, umiranje „staromu čovjeku”, kako to kaže sv. Pavao. To je onaj dio nas koji se okreće od Boga i navezan je na sebe i grijeh. A zar ne trebamo Gospinu pomoć također i u trenutku takve „smrti”?
Razumijem da zaziv Zdravo Marijo sažima sve to: moli za mene sada, moli za mene u trenutku moje tjelesne smrti i moli za mene u trenutcima mojih malih, svakodnevnih smrti – umiranja sebi, kad sam pozvana pokopati „staru sebe”, da bih mogla „mrtva za grijeh” uskrsnuti u puninu života u Kristu.
Blažena Djevica Marija nam priskače u pomoć
„Njoj se mnogu uteći sa svojim strahovima, sa svim svojim slabostima…”
„Odložite prijašnje ponašanje, starog čovjeka, kojeg varave požude vode u propast”, govori sv. Pavao u Poslanici Efežanima, „i odjenite novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.” Nije li to odbacivanje prijašnjeg ponašanja vrsta umiranja? Umiranja kojeg se također bojimo i bježimo od njega svaki dan? Nekad mi se čini da je tjelesna smrt, koja se događa samo jednom, jednostavnija i lakša od žrtvovanja vlastite volje dan za danom.
U tome nam priskače u pomoć Blažena Djevica Marija. Njoj se mnogu uteći sa svojim strahovima, sa strašnim predodžbama o onome što mi budućnost nosi i sa svim svojim slabostima. Moli za mene SADA – dok sam u svojim sadašnjim problemima, strahovima i borbama. I na času smrti – u trenutcima kada umirem sebi, kao i onome konačnom trenutku kad ću biti dovedena na sud.
Obratimo se s pouzdanjem za pomoć našoj vjernoj Majci
„Sami ne možemo pobijediti u našim borbama”
Kao što je ostala s Isusom do samog kraja, tako će i nas ispratiti, ako joj to dopustimo. Ona želi da ustrajemo u svojem svakodnevnom umiranju, da bismo mogli pobjedonosno stupiti pred Krista u svojem zadnjem času.
Naše su borbe stvarne! Naše male bitke su važne! Ali sami ne možemo pobijediti u njima. Obratimo se s pouzdanjem za pomoć našoj vjernoj Majci, u iskrenosti i povjerenju.
Izvor: Aleteia.org (preneseno s dopuštenjem); Book.hr
Autor: Elizabeth Zuranski
Preveo Josip Sinjeri