Foto: Pixabay
Komunikacija je puno više od samo razmjene informacija
Potreba da nas se čuje i razumije je duboko usađena u svakoga od nas. Zato komunikaciju najčešće prepuštamo instinktu i tek na vlastitim greškama shvatimo da je to zapravo vještina koja se uči. Komunikacija je puno više od samo razmjene informacija i uključuje razumijevanje emocija i namjera koje stoje iza same informacije. Cilj je da osobe koje komuniciraju dožive da ih se čuje i razumije.
Svi smo doživjeli da kažemo jedno, a druga osoba čuje nešto drugo i dolazi do nesporazuma, frustracije i sukoba. Zato se komunikacija ne može prepustiti instinktu
Svatko od nas je usvojio uzorke komuniciranja svoje obitelji, a svaka obitelj ima svoje specifične uzorke komuniciranja. Oni mogu biti više ili manje nezdravi. Kad to znamo onda nije čudno da imamo problema u komunikaciji. Svi smo doživjeli da kažemo jedno, a druga osoba čuje nešto drugo i dolazi do nesporazuma, frustracije i sukoba. Zato se komunikacija ne može prepustiti instinktu. Na njoj moramo raditi i učiti one vještine s kojima nismo odrasli.
Aktivan slušatelj
Vještina neophodna za učinkovitu komunikaciju je biti aktivan slušatelj. To znači fokusirati se više na ono što čujemo nego na ono što govorimo i pokloniti osobi koja govori svoju nepodijeljenu pažnju (ne provjeravati mobitel, ne smišljati što ćemo sljedeće reći itd.). Tako ćemo uočiti suptilne neverbalne znakove (jezik tijela i ton glasa) i osim informacija koje čujemo razumjet ćemo kako se osoba osjeća. Aktivno slušanje nije neka novost, nalazimo ga i u Bibliji:
„Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu.” Jakovljeva 1,19
Zato i imamo dva uha, a jedna usta!
Kako poboljšati aktivno slušanje:
Tu nam može pomoći vještina parafraziranja ili sažimanja onoga što smo čuli svojim rjiečima, onako kako smo mi to razumjeli, koristeći izraze: „Ako sam dobro razumjela, ti kažeš…” ili „Čini mi se da ti ovo želiš reći…”. Također možemo koristiti i izraze poput: „Što misliš kad kažeš…” ili „Misliš li ovo kad kažeš…”.
Nekoliko stvari nam posebno odmaže u komunikaciji:
1. umor, stres i nekontrolirane emocije – kad smo umorni (npr. neispavani), pod stresom i preplavljeni snažnim emocijama lakše ćemo krivo protumačiti što nam drugi govore i reagirat ćemo nepromišljeno te samo pogoršati situaciju. Ako je moguće, dobro je odgoditi važne razgovore dok se ne smirimo.
2. nedostatak pažnje – ne možemo razgovarati s nekim dok istovremeno radimo nešto drugo (provjeravamo mobitel, sanjarimo o nečemu ili razmišljamo što ćemo sljedeće reći). Tako ćemo sigurno promašiti neke neverbalne znakove. Zato je važno ukloniti sve što nas ometa dok razgovaramo.
3. neverbalni znakovi – jezik tijela može biti nedosljedan onome što se govori i tako dodatno zbuniti osobu koja nas sluša ili kao slušatelj možemo jezikom tijela odmah komunicirati svoje neslaganje s onim što je rečeno (prekrižiti ruke, lupkati nogama ili prstima, izbjegavati pogled) i tako govorniku nametnuti da se brani.
Poboljšanje naših vještina komuniciranja doprinijet će svim našim odnosima od obiteljskih, prijateljskih ili kolegijalnih.
Izvor: Raširiti krila – program životnih vještina za žene, Facebook; Book.hr
Raširiti krila je program Udruge Fokus; osim na Facebooku možete ih pratiti i na Instagramu.
Preporučamo i ovaj ulomak:
NAUČI KOMUNICIRATI Evo kako zaštititi obitelj od verbalnog nasilja
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.