Foto: Pixabay
Ja sam majka četvorice sinova i jednoga na nebu. Udana sam i zaposlena u jednoj velikoj multinacionalnoj kompaniji. Imam 46 godina u ljubavi Božjoj, a nadam ih se još mnogo kako bi Gospodinu poslužila za Njegov plan.
Do sada sam se u životu svega naslušala i ponešto i naučila. Kroz vrijeme koje je iza mene svašta sam u životu prošla, ali sam uvijek bila svjesna da nisam sama.
Uvijek sam osjećala Njegovu prisutnost, u svakom mojem danu, u svakoj odluci, pa i kada su te odluke bile u potpunosti pogrešne.
Ovo nije neka metafora ovo je stvarnost, ja sam osjetila Njegov Očinski zagrljaj
Bog mi je dao slobodu, potpunu i bezbrižnu, a mene je čekao da mu padnem u zagrljaj. Ovo nije neka metafora ovo je stvarnost, ja sam osjetila Njegov Očinski zagrljaj i od tog trenutka ne mogu biti mirna, ne čineći ništa. Iako kao grešan mali čovjek često padam čvrsto se držim, i kada padam, za ruku našega Gospodina.
Ova situacija s pandemijom okrenula mi je život i poimanje svijeta naglavačke, i kada je bilo psihički možda preteško i dno je bilo jedino gdje ću se zaustaviti, ja sam bila sigurna da je Bog Gospodin prisutan i sa mnom i mojom obitelji
Na online školu molitve javila sam se jer je to bio jedini izbor da dođem ponovno u Njegovu blizinu. Sve drugo nije bilo izvedivo.
Ova situacija s pandemijom okrenula mi je život i poimanje svijeta naglavačke, i kada je bilo psihički možda preteško i dno je bilo jedino gdje ću se zaustaviti, ja sam bila sigurna da je Bog Gospodin prisutan i sa mnom i mojom obitelji.
Od silnog čekanja pomislila sam da će mi dani darovi biti oduzeti, a nisam, recimo, pomislila da mi je pokazan samo djelić/mrvica onoga što Gospodin daje ako ga slijedimo i slušamo/čitamo/molimo
Tražila sam, razgovarala sam sa svećenicima, s poznanicima… i nitko mi nije rastumačio što se to meni događa kada počivam u Duhu, kada intenzivo molim, kada prisustvujem Duhovnim vježbama, kada molim Oče naš, kad klečim pred Presvetim….. Jedan svećenik mi je rekao da se moram učiti strpljenju, da će sve doći kada treba doći, ali ne po mojim kriterijima vremena. Prihvatila sam, ali u meni je gorjelo srce. Od silnog čekanja pomislila sam da će mi dani darovi biti oduzeti, a nisam, recimo, pomislila da mi je pokazan samo djelić/mrvica onoga što Gospodin daje ako ga slijedimo i slušamo/čitamo/molimo.
Strah se davno nastanio, ali svaki put kada sam ga željela izbaciti pala bih, jer udarao bi tamo gdje su majke najranjivije, na djecu
Prije javljanja na Školu molitve sam pustila da zvjer Strah ovlada mojim rukama, nogama, umom… Jedino je srce ostalo gorjeti. Strah se davno nastanio, ali svaki put kada sam ga željela izbaciti pala bih, jer udarao bi tamo gdje su majke najranjivije, na djecu.
Kada sada pogledam unatrag, svi snovi koji su pokazivali neke događaje koji će se možda jednom dogoditi ili su pokazivali kako stojimo mi mali ljudi, bili su nadahnuti Duhom Svetim: briga i strah za obitelj – uvijek je u snu to bio veliki hrđavi brod na velikoj vodi, a mir u srcu i snaga našeg Gospodina kada stojimo na tom brodu.
Puno je tih posebnih snova koji, iako zastrašujući na prvu, u srcu ostave mir i spokoj jer znam tko svime upravlja, Gospodin.
Naš Bog je Bog reda
Ništa što sam do sada u životu doživjela nisam si mogla rastumačiti dok nisam ponovno počela uvoditi red. Naš Bog je Bog reda.
Iako prvih par sati Škole nisam ništa razumjela, sve mi se počelo pokazivati kada je voditelj molio u jezicima, meni kao da je tada spala mrena sa očiju, kao da sam od gluhe osobe ponovno počela čuti, čuti što Gospodin govori.
Jednom sam javila da se ne mogu uključiti na Školu, jer moram djeci pomoći oko zadaća, a voditelj mi je uzvrati: „Bolje vam je poslije pišite njihove zadaće”, toliko sam se tada nasmijala jer je upravo to bio odgovor na moju nemoć. Rekla sam na glas: „Gospodine ti se to igraš sa mnom?”, i javila se na susret.
A zadaća? Zadaću su dečki napisali sami dok sam ja molila/razgovarala s Gospodinom.
Sada prihvaćam da vrijeme koje mi je Gospodin poklonio, vrijeme da uvedem red u svoj život. I nije lako… brojim pogreške, ali ustajem i nastavljam uvoditi red.
Kako mi je voditelj savjetovao, uvela sam jutarnju molitvu; započnem dan s molitvom časoslova, kratko razmišljm o Riječi, čitam psalme i molitve i… letim. Koje li milosti, a nisam ju uzimala, nisam grabila iz tog zdenca do sad.
Božja lučica
Mislila sam da sam „Božji svjetionik”, a onda sam se „probudila” kao ona mala lučica – ali nisam bila nesretna, nasmijala sam se i utješila da i ta lučica svijetli i razgoni mrak i možda ću baš ja svojim malim svjetlom osvijetliti put nekome sličnome kao što sam ja izgubljenom i obeshrabrenom
Strpljivo nastavljam dalje… Hoće li biti biti padova? Sigurna sam… Mislila sam da sam „Božji svjetionik”, a onda sam se „probudila” kao ona mala lučica – ali nisam bila nesretna, nasmijala sam se i utješila da i ta lučica svijetli i razgoni mrak i možda ću baš ja svojim malim svjetlom osvijetliti put nekome sličnome kao što sam ja – izgubljenom i obeshrabrenom.
Škola molitve pomaknula je moj život bliže Gospodinu. Nastavit ću zahvaljivati što mi je poslao Školu molitve i našeg voditelja u život, jer Gospodin govori kroz njega svakom našem srcu; za druge sudionike vjerujem da je tako, a za sebe znam da je tako.
Za Book.hr svjedočila polaznica online Škole molitve, Valentina (puni podaci poznati redakciji)
Ako se i ti želiš uključiti u Školu molitve, bilo online, bilo uživo u jednom od gradova gdje se provodi (Zagreb, Split, Rijeka, Zadar, Osijek, Vinkovci, Slavonski Brod, Našice, Koprivnica, Knin, Križevci, Varaždin, Bjelovar, Ivanić Grad, Sisak, Petrinja, Donji Miholjac, Plitvička jezera, Ravna Gora…) javi se mejlom na: teč[email protected]. ili ispunite obrazac ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
