Foto: Screenshot
„Transupstancijacija treba biti uzrok čuđenja i čudo koje čovjek svojom mudrošću ne može dokučiti. To je otajstvo… Što bi nas na svijetu moglo navesti na to da predstavimo apsolutno nemoguće? Što je to što tisućama godina izvlači iz čovjeka najveći duhovni napor, najljepša umjetnička djela, najdublju odanost, najherojskiju samopožrtvovnost i najzahtjevniju žrtvu? Što drugo osim čuda? To je čudo, kojim čovjek nema pravo upravljati; jer čim on pokuša u nj uplesti svoje prste ili počne o njemu filozofirati nastojeći ga dokučiti razumom, ptica odleti. Čudo je nešto što izaziva čovjekovo čuđenje upravo zato što se čini neobjašnjivim.”
(Iz knjige „Košulja od vatre“ autorice Heather King)
Svećenik predstavlja samog Krista. On prinosi Ocu naše molitve i prošnje, prikazuje misnu žrtvu za župsku zajednicu, izgovara Kristove riječi pretvorbe, preko njega nas Bog blagoslivlja i progovara nam.
Kako je lijepo kad svećenik djeluje na svoje vjernike zarazno (u pozitivnom smislu te riječi). Kad u srcu ima iskustvo Svete Mise, onda u njoj sudjeluje i o njoj govori na zarazan način. Isto vrijedi za Božju riječ, molitvu, žrtvu… Ako svećenik u tome ima osobno iskustvo, onda o Riječi, o molitvi, o prihvaćanju i prikazivanju trpljenja govori na zarazan način
Kako je lijepo i za vjernike korisno kad je svećenik zaljubljen u liturgiju, kad od Svete Mise živi. Kako je lijepo i za vjernike korisno kad je zaljubljen u Božju riječ, kad je vičan njezinu razmatranju i kad od nje živi. Kako je lijepo i za vjernike korisno kad je svećenik čovjek molitve, kad u njoj neprestano izgrađuje svoj intimni osobni odnos s Bogom i zagovara za stado koje mu je povjerio.
Kako je lijepo kad svećenik djeluje na svoje vjernike zarazno (u pozitivnom smislu te riječi). Kad u srcu ima iskustvo Svete Mise, onda u njoj sudjeluje i o njoj govori na zarazan način. Isto vrijedi za Božju riječ, molitvu, žrtvu… Ako svećenik u tome ima osobno iskustvo, onda o Riječi, o molitvi, o prihvaćanju i prikazivanju trpljenja govori na zarazan način.
Na svećenicima je prvima zadatak da se pobrinu da vjernici razumiju, iskuse i zavole Svetu Misu. Kad svećenici govore iz vlastita iskustva sudjelovanja u Misi, vjernici ih razumiju i mnogi su ih u tom iskustvu spremni nasljedovati
Dakle, zaraza bi trebala započeti u svećeniku i s njega se širiti na vjernike koji dolaze u crkvu, kako bi je oni onda proširili na ostale ljude dobre volje. Zaraza je izraz kojim možemo najbolje opisati evangelizaciju.
Na svećenicima je prvima zadatak da se pobrinu da vjernici razumiju, iskuse i zavole Svetu Misu. Kad svećenici govore iz vlastita iskustva sudjelovanja u Misi, vjernici ih razumiju i mnogi su ih u tom iskustvu spremni nasljedovati.
Ništa od toga svećenik ne može niti biti niti činiti ako nije naučio i navikao: dolaziti Gospodinu, provoditi vrijeme u Bogu napunjajući se njegovom milošću, ako nije naučio i navikao ostajati u njemu, ako nije naučio rasti u milosti i mudrosti pred Bogom i ljudima.
Crkva nas potiče da učimo razmatrati (meditirati) Božju riječ od malih nogu, kako bismo od nje živjeli. Svećenik zaljubljen u Božju riječ i vičan njezinu razmatranju, tu će ljubav i umješnost razmatranja s lakoćom prenijeti na svoje vjernike.
(Iz knjige „Sveta Misa. najsvetiji događaj na svijetu”, autora Josipa Lončara)
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
