PRIPREMALA JE TEREN ZA NAŠU GENERACIJU Nitko nije mogao teret psihičke patnje podnijeti bolje od nje Mala Terezija je u svojoj nutrini, na nevidljiv način, u skrovitosti, dopustila pročišćujućem plamu Kristove ljubavi da joj sažeže srce. 💓

Foto: B. R.; LM Design

Knjigu „Košulja od vatre“ možete nabaviti u našem web-shopu www.figulus.hr

Ako još niste čitali knjige autorice Heather King, mogli biste biti iznenađeni njezinom iskrenošću.

U ovim Heatherinim memoarima čitamo kako je ona, obraćenica s burnom prošlošću, provela godinu dana razmatrajući o svetoj Maloj Tereziji. Nasljedujući ju koliko god je mogla, otkriva radikalnu vjeru, istinsku ljubav i nevjerojatno plodan život svima nam drage francuske redovnice.

I ohrabruje svakoga od nas da i mi iskreno ispričamo svoju priču…

Pojedino poglavlje autorica započinje mislima različitih autora, poput ovog Caryll Houselander.

U ovome poglavlju, Veljača, Heather dalje piše:

»KADA SAM SE ZADUBILA U TEREZIJIN ŽIVOT I PISANJE, počela sam shvaćati kako sam nedostatna da „hodam” u društvu svetice. Kako bi smrtnica poput mene – grešna, sitničava, nestrpljiva – mogla razumjeti Naučiteljicu Crkve? Kako bi građanka 21. stoljeća iz Los Angelesa imala išta zajedničko s francuskom klauzurnom opaticom iz 19. stoljeća? Ali, imajmo na umu da me baš ta svetica nije privukla slučajno. I ja sam gorjela za Krista. I ja sam se borila da saznam što to znači dati sve od sebe kao žena. Ni meni nisu bile strane psihičke patnje i neuroze«.

Molitva

Gospodine, pomozi mi da svako malo zastanem i razmislim za što ili za koga radim.

Pomozi mi uživati u tišini jutra i smiraju dana: u mjesečevoj svjetlosti i polaganom, ali stalnom kretanju svemira koji me ispunja ljubavlju.

Pomozi mi da prihvatim samoga sebe takvog kakav jesam, ne gubeći nadu da mogu biti iscijeljen i rasti i dalje, ali i da se oprostim od obmane da ću ikada doći do točke gdje ću moći potpuno mirovati. Mirovati mogu ovdje.

Ovo je jedna od molitava iz knjige. Po jedna se nalazi na kraju svakog poglavlja kojih ima 12, za 12 mjeseci u godini (Siječanj, Veljača, Ožujak…).

„Ja sam odvjetnica, koja je postala spisateljica i obraćenica, koja je svoje dvadesete provela sjedeći na barskim stolicama.

Terezija od Lisieuxa (1873. – 1897.) bila je francuska djevojka i djevica koja je ušla u samostan u dobi od 15 godina i ostala tamo, neprimijećena, nezapažena, sve do svoje smrti devet godina kasnije“, kaže autorica knjige „Košulja od vatre. Godina dana u društvu svete Male Terezije“ u osvrtu na svojoj stranici (više).

Kako bi građanka 21. stoljeća iz Los Angelesa imala išta zajedničko s francuskom klauzurnom opaticom iz 19. stoljeća? Ali, nije me baš ova svetica privukla slučajno…

Moje zvanje je ljubav!

„Kad su mi kod razmatranja moje želje zadavale pravo mučeništvo, otvorih poslanice svetog Pavla da potražim kakav odgovor“, bilježi pak u tome smislu Mala Terezija, u svojim memoarima.

„Padoše mi u oči 12. i 13. glava Prve poslanice Korinćanima… Ondje pročitah, u 12. glavi, da ne mogu svi biti apostoli, proroci, učitelji itd., da je Crkva sastavljena od različitih udova i da oko ne može u isti čas biti ruka… (usp. 1 Kor 12,12-30)… Promatrajući mistično tijelo Crkve, nisam prepoznala sebe ni u jednom od udova koje opisuje sveti Pavao, ili bolje, htjela sam prepoznati sebe u svima… Ljubav mi je dala ključ moga zvanja. Shvatila sam, ako Crkva ima tijelo sastavljeno od različitih udova, da joj onda nedostaje najpotrebniji i najplemenitiji od svih udova: shvatila sam da Crkva ima Srce i da to Srce gori od ljubavi. Shvatila sam da jedino ljubav oživljuje udove Crkve, i kad bi se ljubav ugasila, ne bi više apostoli navješćivali Evanđelja, mučenici ne bi više htjeli prolijevati svoju krv… Shvatila sam da ljubav obuhvaća sva zvanja, da je ljubav sve, da ona obuhvaća sva vremena i sva mjesta… jednom riječju, da je ona vječna! … Tada sam u zanosu svoje mahnite radosti uzviknula: ‘O Isuse, Ljubavi moja… napokon sam našla svoje zvanje: moje zvanje je ljubav!” („Povijest jedne duše“)

Agape ljubav = hodamo svojom životnom stazom dok puštamo da naši bližnji idu svojom. Agape znači voljeti ljude samo zato što postoje.

Agape ljubav

„Nema ničeg slađeg nego misliti dobro o drugima”, govorila je sveta Mala Terezija. A Heather o tome u knjizi piše: „’Cjelovita agape ljubav’ nikada ne znači da smo ravnodušni ili hladni – jednostavno znači da hodamo svojom životnom stazom dok puštamo da naši bližnji idu svojom. Agape znači da se suzdržavamo projicirati svoje neriješene probleme na ljude oko sebe. Agape znači voljeti ljude samo zato što postoje. Zapravo živjeti svoj život u punini i davati bez očekivanja – tako je Krist ostvarivao sve svoje odnose.

„Razmišljam o dragom Bogu, o životu… o vječnosti, ukratko razmišljam!”

„Jednoga dana upitala me jedna od mojih učiteljica u opatiji što radim u slobodne dane kad sam sama“, pripovijeda Mala Terezija. „Ja joj odgovorih da se zavučem u jedan prazni prostor iza svoga kreveta, koji lako mogu zatvoriti zasunom, i ondje ‘razmišljam’.

– ‘Ali o čemu razmišljaš?’ upita me ona.

– ‘Razmišljam o dragom Bogu, o životu… o vječnosti, ukratko razmišljam!’”

Mali cvijetak

»Mala Terezija je bila potpuno svjesna svoje malenosti. Znala je da nije ništa, da je „mali cvijetak”; ali žarko je željela biti mučenica i svetica«, kaže autorica u predgovoru hrvatskome izdanju. »Ni trena nije posumnjala; ni trena se nije zapitala kako će se to ostvariti u njezinu životu.«

Kad povjeruješ da se nešto može dogoditi, i odradiš svoje da se stvari pokrenu, barem će se dosta toga posložiti da te katapultira u drugu etapu. Heather

Ovaj kratak prikaz knjige završavamo s nekoliko Terezijinih misli po Heatherinu izboru, te s nekoliko stranica iz knjige. 😇

»Mene su osobno oduševila tri citata: vas će možda neki drugi.

Tereziju su jednom pitali što kaže Isusu kad se moli. Na trenutak je zastala, a zatim odgovorila: „Ne govorim mu puno: samo ga ljubim.”

Kad je njezina sestra Celina čeznula za milošću posvećenja uzviknula je: „Koliko toga još moram usvojiti!” Terezija joj je na to nježno odgovorila: „Radije koliko toga moraš izgubiti”.

A ove riječi gore još tiše, još žarče i još jače u mom srcu što duže kaskam vlastitom mračnom, neravnom cestom prema milosti: „Nikakvi ushiti, čuda, ni ekstaze: samo služenje”.

Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?

Kliknite na gumb „Kupi knjigu”.