Dobro pogledaj putovnicu onoga tko ispunja sve tvoje želje i potrebe U velikoj želji tražimo nekoga tko zrači ljubavlju, tko će se brinuti o nama, tko će nas pogledati u oči i nasmijati se – ipak objekt našeg interesa, videći naše ciljeve, prije će početi glumiti nekoga takva negoli pokazivati vjerodostojne vrijednosti koje tražimo

Foto: 901263, Pixabay

Glad ljubavi

Glad ljubavi u nama je toliko jaka zbog toga što idemo k ljubavi koja je toliko jaka – samo je pitanje postoji li čovjek s takvim srcem kakva tražimo? Biblija govori u proroku Jeremiji:

„Je li koji narod mijenjao bogove – oni čak i nisu bogovi! A narod moj Slavu svoju zamijeni za one što ne pomažu! Zapanjite se nad tim, nebesa, zgranite se i zaprepastite“, riječ je Jahvina. Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene, izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu. (Jr 2, 11 – 13)

Iluzija

U velikoj želji tražimo nekoga tko zrači ljubavlju, tko će se brinuti o nama, tko će nas pogledati u oči i nasmijati se – ipak objekt našeg interesa, videći naše ciljeve, prije će početi glumiti nekoga takva negoli pokazivati vjerodostojne vrijednosti koje tražimo. Nitko od ljudi nije spreman da se brine za drugu osobu 24 sata na dan – a ne trebaš li ti upravo takvo što? Ja također to trebam. To je iluzija, ne postoji među ljudima nitko takav.

…ako netko ispunja sve tvoje želje i potrebe, tada dobro pogledaj njegovu putovnicu

Sotona ulazi u glad

Kad se susretne dvoje gladnih, hoće li jedan drugoga nahraniti pričanjem o tome kako je gladan? Kako li lagano ulazi u takvu glad Sotona – kako li će se on brinuti za tebe, kako li će instinktivno osjećati to što upravo sada trebaš! Samo, ako netko ispunja sve tvoje želje i potrebe, tada dobro pogledaj njegovu putovnicu. Sjeti se onog događaja kad je Isus bio u pustinji i postio četrdeset dana i noći:

Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: „Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.“ A on odgovori: „Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.“ Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: „Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.“ Isus mu kaza: „Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!“ Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: „Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.“ Tada mu reče Isus: „Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!“ Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu. (Mt 4, 1 – 11)

Isus je postio od toga od čega je sam živio

Isus ništa ne jede – ili možda on ne jede ono čega je čovjek željan i gladan. Ne znamo, o kakvoj je gladi riječ. Svaki čovjek se hrani i živi na drugačijim stvarima. I Isus je upravo postio od toga od čega je sam živio. Prije svega je riječ o tome. Sjetite se što se događa između njegova apostolskog djelovanja i obiteljskog života u Nazaretu! Od čega je Isus tako postio? Možda od obitelji? Od osjećaja koje je gajio prema njima? Čak i u glad nekoga takva kao što je Isus pokušava ući Sotona. Sotona prilazi i daje Isusu tri tanjura, videći čega bi Isus mogao biti gladan.

Na prvom tanjuru kamen i kruh. Kakva je to glad? Glad tijela. Glad tjelesna, materijalna – glad za hranom, ali to može biti i seksualna glad.

Poslije dolazi s drugim tanjurom: nosi Isusa na vrh Hrama i govori: „Skoči, anđeli će te uhvatiti!“ Kakva je to glad? Glad za osjećajem vrijednosti.

Na kraju treći tanjur: „Klekni preda mnom i sve ću ti dati!“ – glad očiju i srca, u kojoj Sotona dotiče sva očekivanja i sve želje koje se mogu pojaviti u čovjeku. Ako je tvoj obiteljski dom bio Golgota, onda Sotona lako prilazi s tanjurima i servira ti savršena jela: „Što želiš? To? Ili možda ono tamo?“ I kako se onda ne baciti na to što nam je nedostajalo mnogo godina, a bilo nam je veoma, veoma potrebno? Kako ne prihvatiti to o čemu se mašta i što tako žarko želimo? Treba biti strašno jak. Strašno. I odakle proizlazi takva potrebna snaga? Samo iz Biblije. Čime se Isus branio od Sotone, lopatom možda? On je citirao Bibliju. On je točno znao što kada treba reći.

Ulomak iz knjige „Od Duha do uhaˮ p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.

Podržite naš rad