Foto: Udruga Zdenac
27. listopad 2021. Istanbul, aerodrom
„Važno je da mi je duša lijepa“ sv. Marija Krucifiksa di Rossa
Prolaze… lijepi, mirisni, starci, mladi. Djeca trčakaraju. Bezbrižno djetinstvo putuje koracima u danas. Prolaze… u kolicima. Vode ih za ruku… Netko je pao! Dići će ga ruka milosrdna. Hvala Ti o Bože moj, na rukama koje podižu. Tvoje ruke u rukama bližnjeg. Zajedno.
Prolaze… dugih pletenica, kratke kose, bez kose. Dječače, zar toliko boli ova doza kemoterapije. Blijed si dijete, tuga ti u očima, al osmijehom anđela rastapaš mi srce. Kosa u pramenovima otpala kraj ogledala dok pitao si se: „Kwanini ee Mungu…“
Prolazimo… mnogi i mnogi. Naoko neugledni, u tenisicama i skromnim hlačama kupljenim u second hand trgovini…
Prolaze bijeli, crni, žuti, tamnoputi… toliko izvanjski različiti, ali ispod kože sasvim jednako stvoreni na Sliku našeg Svoritelja: dobri! U očima Božjim najljepši, najvoljeniji, najvrijedniji i puni dobrote.
Samo je jedno važno: „Da nam je duša lijepa!“
U svetohraništu duše tvoje Bog je živ! I tu je do tebe. U svakom čovjeku. Pitaj se: vidiš li ga danas?
27. listopada 2021. Dar es Salaam – Mbeya
„Evo nas Gospodine vršiti volju Tvoju!“
Ka suncu! Iznad oblaka! Oči i dušu otpočini na mekanoj bjelini oblaka. Divan si Gospodine u svakom oblaku! Hvala Ti na očima kojima vidim ljepotu koja me okružuje. Još više Te molim da u danima misija skineš svaku ljusku s naših očiju koja nam priječi vidjeti Tebe Oca, u svakom biću kojeg ćemo sresti.
Toliki nas već čekaju. Molimo te Gospodine, da u nama prepoznaju Tebe, Sina Tvoga i Majku nebesku. Udahni milosrđe svoje i obavij svaki naš korak, misao, djelo. Budi Ti. Ne ja. Ne mi. Budi Ti!
Plašt neopisivog modrog zaodjenuo beskraj. Ne čujem zvono, a podne je! No, srce zvoni! Srce pjeva!
„Salamu Maria umejaa neema! „Salamu Maria umejaa neema!“
Vodi nas Majko, vodi nas Isuse tamo gdje nas trebaš!
Visom leteć, srca gore! Visoko, visoko u plavog plavetnila polje od Stvoritelja darovano, svježe od rose s nebesa. Dah mi zastaje nad ljepotom stvorenoga. I iznad oblaka Si! Svagdje Ti si! Ljubavi vječna.
Ovdje ti nitko nema što materijalno dati, ali iz njihova srca ljubav teče i teče i razdaje se i više je ima. Nepresušna Ljubav Tvoja, kao izvor žive vode natapa nas!
Do malo prije vidjeh Te u osmijesima braće. Prihvaćanje! Radost! Nisam među strancima! U Tvom domu ja doma sam! Doma mi smo. Iako miljama daleko od najljepše domovine Hrvatske. Među braćom što nam ih šalješ, i sestrama. Dom je tamo gdje se osjećaš prihvaćen, ljubljen, potreban i dobro došao.
Ovdje ti nitko nema što materijalno dati, ali iz njihova srca ljubav teče i teče i razdaje se i više je ima. Nepresušna Ljubav Tvoja, kao izvor žive vode natapa nas!
Odjekuje Nebo u srcima našim, zvoni već cimbal i šafar budi naše dubine. Bu’di – da budemo. S uljem života puni naše posude. Stopama misionara srce žudi ići! „Za let si dušo stvorena!“ Na slavu Božju! Na čast i hvalu Stvoritelja našega. Divan Si! Divan si – pjevam u tišini duše. Moj je Ljubljeni, od svih najljepši! Od tisuća i tisuća… i on je živ. Tu je. I Vidim Ga. Osjećam. Dodirujem. Nakupenda Africa!
Hvala Ti Gospodine na milosti kojom nas obasipaš! Asante Bwana, kwa neema unaomimina juu Yetu!
S Tobom, naš je korak lak i srce čisto, hrabro, milosrdno! Proslavi se, o Gospodine!
Nositeljice ljubavi
Što im Gospodine možemo dati, kad je sve što imamo i nosimo i suviše premalo za tolika gladna usta djece Tvoje.
Kako ih nastititi dostojno i dostatno da prežive, odrastu, žive, žive, žive Gospodine.
Stotine umire gladno, golo, boso. Tvoja djeca prebrzo dolaze k Tebi. Prebrzo po ljudski. Oprosti što često ne razumijemo i pitamo zašto?!
Upirem pogled u nebo! Nastojim zdržati suze. Guše me. Dodirnuta. Odlazi tamna misli! Odlazi! Ne razumijem Gospodine. Učvrsti našu vjeru i ufanje!
Zašto Te uopće pitam? Zar znam i svoj čas? Nitko ga ne poznaje.
Zato, Gospodine… razdat ću se u ljubavi! Cjelivat ću Gospodine Rane tvoje. Cjelivat ću Gospodine Tebe u svima, Tvojim cjelovima. Cjelivat ću Gospodine ovo zrnce riže, zrno graha, mrvu crvene zemlje. Natopi pustinje naše. Čini! Činiš!
Dok Anna stavlja svoj crni dlan na moj dlan spaja se ljubav. Tečeš našim dlanovima. Nježno nas grliš dok ruka u ruci počiva.
Tko Tebe nađe, ljubav nađe! Puninu života
Rađamo se svaki dan, novi! I opet ću se roditi sutra! Daruješ nam još jedno rađanje i mogućnost da budemo bolji i bolji… Divnog li spoznanja.
Dok Anna stavlja svoj crni dlan na moj dlan spaja se ljubav. Tečeš našim dlanovima. Nježno nas grliš dok ruka u ruci počiva.
Tko Tebe nađe, ljubav nađe! Puninu života.
Izvor vode žive. Zdenac.
I mi Zdenčani, mi Kisime, mi Aljibe, mi Pozo! Mi! Smo – Ti!
Grgliš ih Ti! Podižeš ih Ti. Hraniš ih Ti. Hrabriš ih Ti. Snažiš ih Ti. Ljubav smo!
Kruh Ljubavi uprisutnjena u danas. U nas. I preko nas.
Afrika je i danas Tvoj Betlehem, ali i Golgota.
Hvala Ti na pozivu. Klici koju brižno zalijevaš i koja buja iz našeg gorušičing zrna.
Hvala Ti na povjerenju koje si nam milosrdno dao, da budemo Tvoji Šimuni Cirenci, Tvoje Veronike. Tvoji apostoli u ovom sadašnjem vremenu.
Hvala i Tebi Majčice nebeska, što nas držiš za ruku i vodiš na našem misijskom putu, koji je danas i Tvoj put. Zajedno-na Putu!
„Budite kao djeca!“ Kuwa kama watoto!
Posjeta školi za buduće odgojiteljice i odgojitelje! Koje li radosti! Pršteća, iskrena, iskonska, spontana, izvire, teče, buja, širi se, razliježe kroz pjesmu.
U pohabanim klupama koje su ipak ovdje među najboljima u tanzanijskim školama, pločom po kojoj se jedva piše i podu s rupama, iz samo nekoliko bilježnica – učenici vape za znanjem. Zahvalni što imaju mogućnost učiti. I što dobri ljudi i Zdenac brinu o njima. Zahvalnost.
Djeco svijeta dođite! Vidite! Učite o zahvalnosti i poštovanju, za svaki komadić obične bijele krede. Bilježnicu i jednu jedinu olovku. Uniformu koju mogu odjenuti.
Zahvalnost za privilegiju – biti u školi.
Djeco svijeta dođite! Vidite! Učite o zahvalnosti i poštovanju, za svaki komadić obične bijele krede. Bilježnicu i jednu jedinu olovku. Uniformu koju mogu odjenuti.
Anna. Dijete Zdenca. Od svoje pete godine, tu. Dobrotom i milosrđem kumova podupirana.Danas polaznica Veleučilišta. Upornošću, ustrajnošću pristigla do svog cilja: biti odgojiteljica, prenositi drugima znanje, ali puno više od toga: zahvalnost, ljubav. Misionarka koju je život osposobio za poslanje.
O njoj je imao tko brinuti. Imao je tko pomoći. Imao je dati joj krila za let. Pila je od izvora dobrote onih koji su je usvojili i bili duhovni kumovi, roditelji, podupiratelji.
Želiš li i Ti prijatelju otkinuti od sebe samo komadić svoga milosrđa, tek nekoliko pera svoga krila da bi još barem jedno dijete ovdje moglo uzletjeti! Budi njegov anđeo! Budi njegov anđeo!
S. Ljilja i Ana u razgovoru sa ravnateljem Veleučilišta s velikim interesom prate pohvale koje ravnatelj iznosi o našoj Anni, Tvojoj Anni, mojoj Anni. Ponos na licu sestre Ljilje ne može se opisati. Prati je od djetinjstva i tu je i danas uz Annu. I Zdenac je tu. Kisima je tu. Svi smo tu. Da Annu i mnoge druge pratimo do cilja. Do kojeg sami ne bi mogli. Bili bi jedno od stoitine onih koji cilj nemaju. Ne zato što ne žele, već zato što ne mogu.
Želiš li i Ti prijatelju otkinuti od sebe samo komadić svoga milosrđa, tek nekoliko pera svoga krila da bi još barem jedno dijete ovdje moglo uzletjeti! Budi njegov anđeo! Budi njegov anđeo!
Snježana Tišljarić, Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
