Foto: Shutterstock
Jednom prilikom bili smo u njezinoj kući u Rimu. Onamo nas je dovezao biskup Hnilica koji mi je često pravio društvo kad bi je posjećivao. Toga smo dana nas troje dugo razgovarali. U jednom se trenutku Majka Terezija sjetila neke obveze i pitala koliko je sati.
„Točno je 11 sati“, rekao sam pogledavši na sat.
„Moram u Vatikan. Kasnim“, rekla je ustajući.
Biskup Hnilica ponudio joj je prijevoz.
„Hvala vam. Učinili biste mi veliku uslugu“, rekla je djelujući zabrinuto. „Ne mogu dopustiti da me papa čeka“, dodala je nasmijavši se. Sjeo sam na stražnje sjedalo pored nje, a biskup se smjestio na suvozačko mjesto. „Moj vozač je vrlo vješt“, rekao je. „Poznaje sve trikove savladavanja kaosa u rimskom prometu. Vidjet ćete. On će nadoknaditi izgubljeno vrijeme i u Vatikan stižemo na vrijeme.“
Nakon nekoliko minuta zamolila nas je da joj se pridružimo u molitvi. Napravila je znak križa, izvadila krunicu iz džepa i počela moliti
Automobil je naglo krenuo. Majka Terezija spokojno je gledala kroz prozor. Nakon nekoliko minuta zamolila nas je da joj se pridružimo u molitvi. Napravila je znak križa, izvadila krunicu iz džepa i počela moliti. Molila je tiho, prigušenim glasom izgovarajući Oče naš i Zdravo Marijo na latinskom. Molili smo zajedno s njome.
Probijali smo se automobilom kroz gust promet. Povremeno bi se naglo zaustavili zaobilazeći druga vozila. Onda bi opet ubrzavali,neustrašivo ulazeći u zavoje i izbjegavajući druge nestrpljive vozače koji su nemilice trubili. Ja sam se čvrsto držao ručice na vratima zabrinuto gledajući našega odvažnog vozača, a Majka Terezija bila je usredotočena na molitvu i nije primjećivala ništa drugo oko sebe.
Sklupčana na sjedalu bila je sva uronjena u razgovor s Bogom. Oči su joj bile zatvorene. Njezino izborano lice, pognuto na prsa, preobrazilo se. Činilo mi se da iz nje gotovo izlazi svjetlost.
Riječi njezine molitve bile su precizne, jasne, izgovorene tako polako da kao da je činila stanku između svake riječi kako joj ne bi promakla njezina važnost. Njezina molitva nije imala ritam ponavljane formule, nego svježeg dijaloga, živog razgovora
Riječi njezine molitve bile su precizne, jasne, izgovorene tako polako da kao da je činila stanku između svake riječi kako joj ne bi promakla njezina važnost. Njezina molitva nije imala ritam ponavljane formule, nego svježeg dijaloga, živog razgovora. Izgledalo je kao da Majka Terezija uistinu razgovara s nevidljivom prisutnošću.
Kada smo završili s molitvom krunice, biskup Hnilica počeo mi je govoriti o rimskim spomenicima pored kojih smo prolazili. Slušao sam ga, ali sam zapravo bio usredotočen na promatranje Majke Terezije koja je i dalje bila zaokupljena svojim tihim razgovorom s Bogom.
I dalje je sjedila pognute glave i zatvorenih očiju. Usne su joj se lagano micale. Nakon jednosatne vožnje, kada smo napokon stigli do Trga svetoga Petra, okrenula se prema nama i priključila razgovoru sa sebi svojstvenom blagošću.
Ponovno sam vidio da joj usne tiho šapuću kao dok je sjedila pored mene u automobilu. Ona je i dalje molila
Zaustavili smo je pred ulazom u Vatikan uz koji je stajala švicarska straža i izašli iz vozila. Biskup Hnilica zamolio nas je da pričekamo dok on obavi telefonski poziv. Nekolicina mladih djevojaka prepoznala je Majku Tereziju i, uzvikujući njezino ime, zaletjela se prema njoj. Poljubile su joj ruke i zamolile za autogram. Majka Terezija ih je pozdravila, a onda se ponizno i tiho makla u stranu. Ponovno sam vidio da joj usne tiho šapuću kao dok je sjedila pored mene u automobilu. Ona je i dalje molila.
Iz knjige „Razgovori s Majkom Terezijom – osobni portret svetice, njezina misija i velika ljubav prema Bogu” autora Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete kupiti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
