Foto: Shutterstock
Kroz prste curi vrijeme,
Za danom se niže dan,
I čudno je života breme,
Kao nedovršen san…
Srce savršenstvu teži,
A ono izmiče, bježi,
Dok pitanje se javlja isto:
Kako izmoliti srce čisto?
Glas začujem, izdaleka,
I obuzme me čežnja neka:
Da osjetim opet Tvoj dah,
Od koga nestaju sumnje i strah!
Ovako se srce čisti, slutim:
Kad više osluškujem i više šutim,
Kad svjesno biram teži put,
Kad dobro tražim u svima, posvud!
Kad zahvalim na svakom danu,
Kad ne skrivam svoju ranu,
Kad molim s vjerom da već imam,
I dajem, bez obzira koliko primam!
Nije lak taj zadatak,
Ljudski se vijek čini prekratak!
A opet, tko tako činiti uspije,
Njegov se život u vječnost prelije! ❤
Slavica Cvitanušić; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
