Foto: Unsplash, Ben White
Nedavno sam saznao da hebrejski »Elohim« znači »Bog koji je blizak, koji je tu, sasvim blizu nama«. Svoju blizinu Bog čovjeku najbolje potvrđuje time što je sâm postao čovjekom, u svemu nama sličan osim u grijehu, kako čitamo u Pismu. Poznati redovnik i pisac Carlo Carretto napisao je da »siromaštvo kao zavjet redovníkâ ne znači pomagati siromašnima, već znači biti siromašan«.
Postao nam je blizak jer smo se mi udaljili, od njega, od bližnjih, sami od sebe. Bog nam je (p)ostao toliko blizak da ga možemo i dodirnuti rukama i jezikom, već dva tisućljeća
Tako i Božja ljubav nije ostala negdje u zraku, u prividu, ona se utjelovila u Marijinoj utrobi i dobila je ime: Ješua. Utjelovljena Ljubav! Razmatrao sam otajstvo toga Imena (koje znači: Jahve spašava) čekajući na početak svete mise u jednoj crkvi u jednom velikom gradu u Austriji. Bog nas želi spasiti… Od nas samih. To mi je bila prva misao, zanimljivo. Sami smo si valjda najgori neprijatelji. Isus kaže, da iz mojega srca izlaze ratovi i sva ostala zla, kako čitamo u Marku u sedmome poglavlju. Postao nam je blizak jer smo se mi udaljili, od njega, od bližnjih, sami od sebe. Bog nam je (p)ostao toliko blizak da ga možemo i dodirnuti rukama i jezikom, već dva tisućljeća. Ovim dvama aparatima dobrih i zlih djelâ.
(…) Uglavnom, moleći se (žarko) pred kipom sv. Antuna za čudo promjene misli i stavova onih koje sam ipak bezuspješno moljakao za smilovanje, dalje razmišljah malkice ozlojeđen: ako nam je Bog blizak, nije li logično da trebamo biti daleko od svijeta koji Boga ne želi znati? Ako nam je on blizak, onda je znak te bliskosti povezanost s onima koji ga znaju i vole.
Što mi vrijedi oduševljenje drugih, krasni životopisi predanih svjedokâ, divne kolumne svjedočanstava onih koji se ne predaju, mudroslovni religijski portali i Duhom pomazana glazba te mnoge druge slične duhovne stvarnosti – u drugima i po drugima – ako ja osobno nisam obraćen, posvećen, osvjedočen o grijehu, dotaknut stvarnom Prisutnošću, zahvaćen milošću, zaljubljen u Ljubljenoga?
I kako god okrenuo, došao bih u ovoj meditaciji do toga da smo danas većinom postali udaljeni jer nismo upoznali tu činjenicu da nam je Gospodin osobno blizu; naglasak na »osobno«. Što mi vrijedi oduševljenje drugih, krasni životopisi predanih svjedokâ, divne kolumne svjedočanstava onih koji se ne predaju, mudroslovni religijski portali i Duhom pomazana glazba te mnoge druge slične duhovne stvarnosti – u drugima i po drugima – ako ja osobno nisam obraćen, posvećen, osvjedočen o grijehu, dotaknut stvarnom Prisutnošću, zahvaćen milošću, zaljubljen u Ljubljenoga?
Crkva je, kako netko reče, kao neka slika neba na zemlji. Bez obzira na grešnost njezinih udovâ, Glava je sveta pa je tako i ona, Jaganjčeva zaručnica, sveta
Crkva je, kako netko reče, kao neka slika neba na zemlji. Bez obzira na grešnost njezinih udovâ, Glava je sveta pa je tako i ona, Jaganjčeva zaručnica, sveta. Sve u Crkvi po Božjemu naumu želi pokazivati na stvarnosti koje su vječne i koje očekujemo: crkveni zakoni, liturgija, sakramenti, zavjeti, molitva, svijeće i tamjan, klanjanja, svećeničko i redovničko ruho, hodočašća, rječnik. Sve želi govoriti o Neizrecivome.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
