Foto: Pixabay
Hodom svojim dala mi je znak
U meni začuo se glas.
„Zbilja je zgodna“. Rekoh: „Živa istina“.
Osjetio sam opasnost kad pogledi su nam se sreli.
Zapitah se što osjetila je tad,
Poželih joj prići,
Ne poričem to.
Ali kad mogao bih ju imati, nikad odrekao se ne bih,
Oh, nikada odrekao se ne bih…
Žene svoje, osmijeha njenog, uspomena naših, putovanja naših,
Povjerenja djece svoje,
Svega što darova mi Bog.
Odrekao se nikad ne bih
Samo zbog nje.
Nije prvi, a ni zadnji puta,
Jedan rat je to, a bitaka je milijun.
Ali Bog znade da pobijediti želim,
Ma nikad zbog nje odrekao se ne bih…
Žene svoje, osmijeha njenog, uspomena naših, putovanja naših,
Povjerenja djece svoje,
Svega što darova mi Bog.
Odrekao se nikad ne bih
Samo zbog nje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.