Foto: Shutterstock
Dva srca
Nek zgasne vrijeme tiho
zagrljeno treptajem oka
na sjeti plavog pogleda
na valu nemirnog mora
Nek gori plam vremena
plavo svjetlo pali u duši
i čuva mjesto u pjesmi
za radost u toploj ruci
Dva mora kad se spoje
i zvijezde kad se upale
dva oka tišinom zbore
dva potoka tiho žubore
Tu svjetlo putuje nebom
i vječnost kao baklja gori
plam duše tu grli vječnost
dva srca pjesmom se vole.
Svitanjem se budi
(Ljubav…)
Budi se dok sve još spava
šapuće u kolijevci beskraja
u noćima na krilima mira
na oblaku mekom ona sniva
U gnijezdu kao radost mala
za letove daljinom je postala
u pjesmi i u svjetlu pogleda
nebeskim svodom nas gleda
U mekim se snovima javi
na uzglavlju spokoja i mira
dahom za nas diše sve ljubi
na livadi ljepotom se budi
U očima žar njen ne nestaje
gorke misli zovu njene odraze
kao pjesme u rukama stisnute
ona budi svoje novo svitanje
Puna žudnje svitanja i buđenja
u grudima nosi pjesme svemira
uz sve boli i sve čežnje nudi se
u svitanje toplim srcem budi se!
Ivan Dragičević; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
