Foto: Pixabay
Mojsije je dopustio da mu se pomogne, iskoristio je pomoć, nije se oslanjao samo na vlastitu snagu
Mojsijeve uzdignute ruke poput pravednog su svjetla i pokazuju nam smjer u kojem se treba uzdizati čovjekova duša tijekom molitve. Ruke ispružene prema Bogu dokaz su Mojsijeve skromnosti – pokazuju smjer k nebu, a ne njega samoga! Mojsije je dopustio da mu se pomogne, iskoristio je pomoć, nije se oslanjao samo na vlastitu snagu – moramo biti skrušeni i ponizni da bismo druge molili za pomoć.
Isusove su ruke dostojne povjerenja zauvijek, jer se nikad neće spustiti
Dokaz oholosti jest činjenica da smo ustrajni u uvjerenju da sa svime možemo izići na kraj vlastitim snagama. Mojsijeve ispružene ruke postaju objavom onih koje su nas izbavile – objavom ruku pribijenih na križ. Isusove ruke prijatelji nisu pridržavali do zalaska sunca, nego su ih pribili i zakucali na križ do kraja, sve do smrti – pa čak i s onu stranu smrti. Isusove su ruke dostojne povjerenja zauvijek, jer se nikad neće spustiti. Sam se ipak pitao hoće li u ljudima pobuditi vjeru kojom će u njega imati bezgranično povjerenje i kojom će neprestano tražiti preobrazbu.
Isus govori da bi čak i sudac – ateist i egoist – popustio nekom tko je ustrajan, stoga ni Bog neće otezati pomoći onima koji ga danonoćno zazivaju. U tome bez imalo truda naslućujemo Isusovu nakanu: bijaše mu silno stalo da one koji ga slušaju, dakle i nas, uvjeri u smislenost molitve upućene Bogu, da bi svladao sve ono što nam stoji na putu tijekom našeg života.
Iz knjige „Valovi milosti“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete kupiti ovdje.
Preporučamo ti i ovaj ulomak:
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.