Nekoliko savjeta o korištenju dara jezika Dar jezika nikako ne predstavlja stupanj nečije produhovljenosti. On nam je dân kako bismo postali duhovniji

Foto: Pixabay

Bog nam je po apostolu Pavlu objavio kako bi želio da se svi služimo darom jezika, ali nam je također dao do znanja da imamo potpuno slobodnu volju prihvatiti ga, čeznuti za njim i moliti za njega, ili odbaciti ga i ne moliti za nj.
Dakle, ovisi o nama. Bog je jasno izrazio svoju želju. To je dar koji ne dobivaju izgrađeni, već sveti ili iskusni vjernici, nego oni koji takvima žele postati.

(…) Na samome početku, oni koji prime dar jezika, mogu biti potaknuti da riječi molitve izgovaraju velikom brzinom, da vrlo mnogo vremena provode u molitvi u drugim jezicima, ili ta molitva može biti popraćena snažnim emocijama. To je samo znak da im je taj dar bio itekako potreban.
Najčešće u daru jezika molimo u sebi tako da to ne primijeti nitko drugi. Jednostavno držimo usta zatvorena i dopustimo da se miče samo jezik, dok se sama čeljust ne pomiče. Gornju i donju čeljust trebamo razdvojiti, tako da jezik ima dovoljno prostora za micanje. To je itekako moguće jer je taj dar prilagođen takvome načinu uporabe.

Dar jezika, kao ni jedan drugi dar Duha, nikako ne smije služiti tome da drugima pokazujemo, svjesno ili podsvjesno, vlastitu „produhovljenost“

Dar jezika, kao ni jedan drugi dar Duha, nikako ne smije služiti tome da drugima pokazujemo, svjesno ili podsvjesno, vlastitu „produhovljenost“.
U molitvi ili govoru na glas trebamo biti odgovorni, odnosno prije nego što to učinimo, trebamo se zapitati kako će to djelovati na osobe koje će nas čuti. Dar jezika može osobu za koju molimo a koja ima određene psihičke probleme ili strahove, zbuniti i zatvoriti joj srce da molitvu primi.

(…) Dar jezika nikako ne predstavlja stupanj nečije produhovljenosti. On nam je dân kako bismo postali duhovniji. Mnogi ne mole u drugim jezicima, a ipak su postigli daleko veći stupanj od nekih koji taj dar imaju.
Darom jezika možemo i trebamo moliti na glas kad smo u strahu, naravno, ako smo sami. Ako nismo, tada molimo u sebi.
Molitva u daru jezika je naročito važna kad s nekim trebamo obaviti važan razgovor. Kad nam ta osoba govori, tada u isto vrijeme slušamo razumom a molimo duhom.
Moliti u drugim jezicima možemo i za vrijeme drugih molitava koje molimo u grupi, primjerice, za vrijeme molitve krunice. Tako u razumu slijedimo riječi koje izgovaramo i dajemo im njihovo razumsko značenje a u daru jezika u sebi (nikako ne glasno ili šapćući), dopuštamo našem duhu da se toj molitvi aktivno priključi. To je posebno lako kad jedna polovica prisutnih moli na glas, a druga u sebi, i obratno.

Duh Sveti vidi i zna ono što mi ne možemo vidjeti i znati i zbog toga nas često potiče na molitvu i onda kad mi ne vidimo nikakav hitan razlog za nju

Duh Sveti vidi i zna ono što mi ne možemo vidjeti i znati i zbog toga nas često potiče na molitvu i onda kad mi ne vidimo nikakav hitan razlog za nju. To se događa i u situacijama u kojima inače ne uobičavamo moliti, primjerice, dok slušamo nastavu u školi, dok vozimo bicikl, kuhamo ručak, itd.
Molitva u jezicima je posebno korisna učenicima i studentima za vrijeme slušanja predavanja i učenja jer im Duh Sveti priskače u pomoć i na taj način.

Iz knjige „Škola molitve 3 – dar jezika” autora Josipa Lončara. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu besplatno možete nabaviti u elektroničkom obliku ovdje. A kupiti ju možete ovdje.