Opaki posrće i pada zato što je zao, pravednik pada jer uči Svaki put kada padnemo, oholost je poražena, sve dok ju potpuno ne nadvladamo i dok naš duh ne postane ponizan

Foto: Brian A Jackson, Shutterstock

… budući da moramo aktivno koristiti darove koje nam Bog daje, moramo tražiti dar po dar. Kad se pokažemo vjerni u korištenju pojedinog dara, onda možemo tražiti sljedeći dar i tako dalje. Najbolji dar za dokazivanje vjernosti jest dar jezika. On je najlakši za primjenu jer je sve što trebate činiti samo da budete pozorni na sastancima kada Duh Sveti želi da progovorite pred svima. Dok govorite, morate paziti na to kada Duh Sveti želi da prestanete govoriti. Ako ima onih u zajednici koji tumače jezike, vi morate prestati govoriti čim oni progovore. Ali nakon što ste rekli svoje, morate moliti za dar tumačenja, tako da možete usporediti svoju interpretaciju s onom koju je Duh Sveti dao onima koji već imaju taj dar.

1 Iv 5, 14 – 15: I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako što ištemo po volji njegovoj, uslišava nas. I znamo li da nas uslišava u svemu što ištemo, znamo da već imamo što smo od njega iskali.

Mk 11, 24: „Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!“

Sveti Duh nas pripravlja

Nakon što ste molili za dar jezika, morate vjerovati da ste ga primili i onda iskoračiti u vjeri i koristiti dar. Duh Sveti nas pripravlja za situacije u kojima ćemo se služiti svojim darom. On ne daje dar ako potom ne daje i situacije za njegovu uporabu. Uvijek je Božja volja za nas da budemo uspješni. Bog nikada ne želi da njegova djeca ne uspiju.

Heb 5, 14: A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana čula za rasuđivanje dobra i zla.

Pogreške su neizbježne. Ako ne činite pogreške, oholost će prevladati u vašem životu. To što svaki put kad se služite darom možete pogriješiti, čini vas poniznim i tjera vas da tražite Božju pomoć i milosrđe

Uistinu, zrelo korištenje darova rezultat je prakse i učenja na pogreškama. Pogreške su neizbježne. Ako ne činite pogreške, oholost će prevladati u vašem životu. To što svaki put kad se služite darom možete pogriješiti, čini vas poniznim i tjera vas da tražite Božju pomoć i milosrđe. On uvijek želi da budemo ponizni i da se oslanjamo na njega. Kada dijete uči hodati, uvijek pada.

Nebeski Otac bolji je i brižniji otac od bilo kojega ljudskog roditelja. Kada pogriješimo, on nas ohrabruje jer zna da samo po pogreškama možemo postići uspjeh

Nebeski Otac bolji je i brižniji otac od bilo kojega ljudskog roditelja

Kada dijete prvi put čini korake, hvata se za predmete i tako održava ravnotežu. Kad se pusti od predmeta, pada na tlo. Roditelj neće izgrditi svoje dijete što pada pri hodu, već će ga poticati i tješiti. Dijete čini svoj samostalni korak i odmah pada. Roditelj ponovo potiče i tješi dijete i čak ga hvali zbog njegovih pokušaja. Nakon mnogih padova, dijete nauči hodati, ali i dalje ponekada posrće i pada. A roditelji i dalje hvale i potiču ustrajnost svojeg djeteta. Nebeski Otac bolji je i brižniji otac od bilo kojega ljudskog roditelja. Kada pogriješimo, on nas ohrabruje jer zna da samo po pogreškama možemo postići uspjeh.

Izr 24, 16: … jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje, a opaki propadaju u nesreći.

Svaki put kada padnemo, oholost je poražena, sve dok ju potpuno ne nadvladamo i dok naš duh ne postane ponizan

opaki posrće i pada zato što je zao, pravednik pada jer uči

Sveto pismo nam jamči da će pravednik posrnuti i pasti. Poput djeteta koje uči hodati. Ali dok opaki posrće i pada zato što je zao, pravednik pada jer uči. Zato svaki put kada padne, Gospodin ga podiže i on nastavlja. Taj proces uništava oholost u našoj duši. A s ohološću se moramo boriti.

Borba s ohološću

Moramo ju iskorijeniti iz duše. Svaki put kada padnemo, oholost je poražena, sve dok ju potpuno ne nadvladamo i dok naš duh ne postane ponizan. Ako smo ljudi vođeni duhom, možemo biti ponizni i nadvladati oholost koja je u našoj duši. Padovi pomažu čovjeku da nadvlada oholost u svojoj duši. To nije lako i mnogi bi ljudi radije bili oholi i pasivni nego ponizni i djelatni. Ali oni koji se ne miču s mjesta nalik su djetetu koje nikada nije naučilo hodati. Oni su hendikepirani u duhu.

Iz knjige „Krštenje u Duhu i darovi Duha Svetoga“ autora Stephena H. Hedgesa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu, u izdanju Biblioteke Vinograd, možete nabaviti ovdje.