Foto: B.R.; LM Design

Dva dragulja duhovnosti

Dvije temeljne katoličke pobožnosti – Križni put i Sveta krunica – vrlo su koristan put zadobivanja obraćenja, izraz naše težnje k posvećenju, melem na raznovrsne životne rane, posrednici milosti oslobođenja i ozdravljenja, u Kristu, s Majkom Marijom. Sada nam se nude predivna razmatranja, koja nas uvode u klanjanje u Duhu i istini – kako Otac želi – nadahnućem gorljivog apostola Božjeg milosrđa, blaženog Mihaela Sopoćka. Ovaj je svećenik sveta života iz prve ruke upoznao vapaj milosrdnog Boga, upućen cijelomu svijetu, a osobito grešnicima, preko „tajnice Božjeg milosrđa“, svete sestre Faustine Kowalske. Blaženik je, naime, bio duhovnik svetice. Svima koji njeguju pobožnost Božjem milosrđu i onima koji se trude tu pobožnost utjeloviti u svakodnevicu svojeg života, posla, obiteljskih situacija, sada se, evo, nudi i dodatna pomoć, u obliku ova dva dragulja duhovnosti!

Razmatranja i molitve prvog dijela preuzete su iz knjige blaženog Mihaela Sopoćka Božje milosrđe u njegovim djelima, 2. dio – Muka, smrt, uskrsnuće i uzašašće, Rim – Pariz – London, 1961. Misli razmatranja Svete krunice preuzete su iz Blaženikova djela od četiri sveska pod naslovom Božje milosrđe u njegovim djelima. U tom djelu autor u obliku razmatranja promišlja objavu Božjeg milosrđa u povijesti spasenja, a posebno u životu i djelima Isusa Krista. Iz velika bogatstva sadržaja uspjelo se sastaviti ciklus tekstova koji razmatraju pojedina otajstva Svete krunice, a vodeća im je misao istina Božjeg milosrđa. Na taj je način nastala ova obrada razmatranja otajstava Krunice, koja će, nadamo se, pomoći u obogaćenju meditacije i kontemplacije otajstava ove omiljene molitve.

 P. Marko Glogović, OSPPE

Marijina misija milosrđa

Svetice (Ozalj)

O autoru

Mihael Sopoćko je rođen 1. studenoga 1888. u okolici Vilniusa. Nakon svećeničkog ređenja gorljivo je vršio svoje poslanje kako u župnom i vojnom pastoralu tako i kao pedagog i društveni aktivist. Dugo je godina bio profesor i duhovnik u bogosloviji u Vilniusu (Litva) te u Białystoku (Poljska). Živio je ideal svećeničke svetosti i sa svom pomnjom zauzimao se za dobru i temeljitu formaciju svećeničkih kandidata. Kao ispovjednik i duhovnik s. Faustine Kowalske postaje apostol Božjega milosrđa, zalažući se za službeno odobrenje štovanja Božjega milosrđa. Ustanovio je Družbu sestara Milosrdnog Isusa. Umro je 15. veljače 1975. godine u Białystoku gdje je također  proglašen blaženim 28. rujna 2008.