Foto: Pina Massa Facebook
Giuseppina Massa ispričala je kako je izgledao njezin prvi susret s voljenim ocem Lorenzom Montecalvom koji nas je nedavno napustio i otišao k Ocu. Dirnuo nas je njezin spomen na tog predivnog pastira.
Gospodin joj je, nakon odbijanja jednog svećenika, na put doveo oca Lorenza. Danas Bogu zahvaljuje što je onaj prvi svećenik nije primio jer ovako je upoznala, kaže, svog duhovnog oca i prijatelja.
Svjedočanstvo s dopuštenjem prenosimo u potpunosti s Facebook stranice Sjeme:
2010. započela sam prvi ciklus kemoterapije i nekoliko dana nosila sam periku. Tražila sam utjehu u crkvi blizu svoje kuće, ali svećenik je toga dana bio nervozan te me otpravio.
Nisam imala prijatelje svećenike, a još manje sam znala što Crkva znači. Ali bila sam sigurna da je u Crkvi ISUSOV dom
Nisam imala prijatelje svećenike, a još manje sam znala što Crkva znači. Ali bila sam sigurna da je u Crkvi ISUSOV dom. Dugo sam plakala. Jedna draga prijateljica mi je govorila o katehezama Oca Lorenza pa sam odlučila ići.
„Stani! Tko si ti? Nisi mi rekla svoje ime.“
Plaho i vrlo dirnuta u srcu, slušala sam njegovu katehezu. Nakon kateheze vidjela sam kako mnogi ljudi srdačno pozdravljaju i zahvaljuju ocu Lorenzu koji im je dijelio Granellino (Sjeme) u papirnatom obliku. I tako sam, dirnuta njegovim riječima i svjedočenjima, otišla. Dok sam hodala, odjednom me zaustavio glas: „Stani! Tko si ti? Nisi mi rekla svoje ime.“ Bio je to otac Lorenzo koji me sustigao na cesti prema parkiralištu. Sa strahopoštovanjem i iznenađenjem odgovorila sam: „Oče, zovem se Pina. I ja volim ISUSA“.
Stavio je svoj dlan na moju ruku i rekao…
Susret s ISUSOM nedavno se bio snažno dogodio u mom životu. Stavio je svoj dlan na moju ruku i rekao: „ISUS želi da ostaneš u ovoj Crkvi. Nadam se da ćemo se opet vidjeti!“
…nitko nije mogao znati da sam bila otjerana iz druge crkve, a toliko sam imala potrebu da me se prati i vodi
Te su mi riječi probile srce, jer nitko nije mogao znati da sam bila otjerana iz druge crkve, a toliko sam imala potrebu da me se prati i vodi. Moj otac Lorenzo otpratio me još jednim dijelom puta i srdačno me pozdravio s ljubavlju tako dobrodošlom da je to u meni stvorilo nadnaravnu radost.
Ušla sam u auto i zaplakala, ali od radosti i iznenađenja. GOSPODIN je uslišio moj vapaj. Nitko osim nas troje nije znao što nosim u srcu.
Kasnije sam otišla zahvaliti svećeniku koji me nije bio primio jer mi je na taj način pružio priliku da upoznam svog duhovnog oca i prijatelja svog srca Lorenza
Kasnije sam otišla zahvaliti svećeniku koji me nije bio primio jer mi je na taj način pružio priliku da upoznam svog duhovnog oca i prijatelja svog srca Lorenza. A istini za volju, i ovaj svećenik je bio sretan.
Od tog dana nikad više nisam napustila Crkvu ni oca Lorenza koji me je čuvao i odgajao kao malu biljku. Bit ću zauvijek zahvalna BOGU i mom ocu Lorenzu na velikoj primljenoj Milosti.
Vječno ćeš mi nedostajati, moj oče Lorenzo❤️
Giuseppina Massa
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
