Foto: Pixabay
Otac Isaac Relyea u svom nevjerojatnom svjedočanstvu koje je objavila Izdavačka kuća Kyrios, iznio je kako ga je moć majčine molitve dovela do Boga, do svećeništva. Bio je tako daleko, ali njezina žrtva, molitva i potpuno predanje Božjoj volji vratile su ga na pravi put. Ovim svjedočanstvom želio je poručiti, posvjedočiti kako ne smijemo odustati od nikoga. Kaže, uzdajte se u Božju ljubav i milosrđe. Malo je onih koji se nude Gospodinu da nose križ, svi mi tražimo utjehu, a ova žena o kojoj govori otac Isaac, njegova majka prihvatila je patnju za one koje je na ovom svijetu najviše voljela.
Sveti Pavao u Poslanici Timoteju kaže: Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga (2 Tim 1,7)
To je i moja molitva, kaže otac Isaac, da ovo svjedočanstvo nije o meni, već o slavi i milosrđu Božjem i njegovom svjetlu koje sjaji u tami.
„Čak i kada nismo dostojni Njegove ljubavi jer to i jest milosrđe. Da nas Bog odlučuje ljubiti čak i kada pravda kaže: Ne. Niste dostojni Božje ljubavi. Jer ste Mu nažalost okrenuli leđa i otišli od Njega.
Ali naš je Bog silan.”
Bog mu je dao vrlo svetu majku
Otac Isaac svoje svjedočanstvo započinje zahvalom Bogu na majci. Imao je veliki blagoslov, kaže. Bog mu je dao vrlo svetu majku. Bila je snažna katolkinja i svakodnevno je primala Svetu Pričest.
Kao katolkinja u 60-im, Bogu hvala, nije koristila kontracepciju. I rodila je šestero djece.
„Bila je vrlo pobožna i svaku večer smo morali moliti krunicu. Kao dječak bio sam ministarnt i išao svakodnevno na Misu. I već s pet, šest godina imao sam želju postati svećenik. Bog mi jer stavio tu želju na srce i znao sam da me poziva biti svećenikom.”
„Moja majka činila je sve što je mogla da nas nauči voljeti Boga. Bili smo članovi Plave vojske Gospe Fatimske i stalno bili u crkvi. Išli smo u katoličku školu… Sve zbog nje.”
„Nažalost, moj otac je bio obraćenik, ali nije prakticirao vjeru. Bio je dobar čovjek, s dobrim srcem i lijepo se odnosio prema meni. Bio sam u izviđačima, lovio sam i pecao s tatom. Imao sam veliko poštovanje prema njemu i ugledoa se na njega. Ali, dok sam bio mali uvijek me smetalo što tata nije išao s nama u crkvu. To je imalo jak utjecaj.”
Tučnjava koja je obilježila njegov život
„Ima jedna stvar iz mladosti koja mi se posebno urezala u pamćenje. Do nas je živio jedan nasilnik, Shawn, koji me uzeo na zub. Kao klinac bio sam vrlo povučen i nisam se htio boriti.
Tata je to saznao jer se sestra bojala da će me taj nasilnik pretući. Izašao je van i natjerao me da se borim protiv tog klinca. Nažalost, jako sam pretukao tog dečka. To je imalo toliko ogroman utjecaj na moj život da ne možete to ni zamisliti.
Nastavio sam se tući cijeli život… Bio sam ulični borac i to je imalo štetan tjecaj na mene.”
„Moje svjedočanstvo nije baš dobro. Dobro je ono koje je uvijek bilo vjerno Bogu. Ali Bog koristi i ovakva.”
U to vrijeme, priča otac Isaac, još sam bio u školi i trebao sam ići u sjemenište. Predomsilio se u zadnji tren kaže „jer kad sam došao tamo i vidio te klince, koji su mi tada izgledali kao šmokljani, rekao sam da neću u školu s tim papcima”.
Išao je u katoličku srednju školu, ali nije bila baš dobra. Bila je poznata po zabavama. I tamo je, nažalost, postupno počeo skretati s Božjeg puta.
„Moje svjedočanstvo nije baš dobro. Dobro je ono koje je uvijek bilo vjerno Bogu. Ali Bog koristi i ovakva.”
„Odlutao sam od Boga. Kad vas Bog poziva na nešto i vi znate da vas poziva, a ja sam znao, a vi odlučite ići drugim putem, nemojte očekivati blagoslov. Nema života izvan Boga i Njegove volje. Naučio sam to na teži način.”
Život krenuo nizbrdo
„Počeo sam odlaziti na tulume, zabavljati se s curama i sl. … Život mi je krenuo nizbrdo. Skrivao sam to od svojih roditelja i postao sam dobar u tome.
Kako poslije srednje škole nisam otišao na fakultet, otac je bio bijesan.”
„Moj život postao je još gori jer sam odlazio na loša mjesta. Počeo me pratiti zao glas… Tukao sam se s većim od sebe, s trojicom, četvoricom… To je trajalo godinama. U očima svijeta imao sam dobar život jer sam imao dobar posao, zarađivao dobar novac. Bio sam velikodušan i svima pomagao, ali nisam prakticirao vjeru. Zamalo sam postao i mafijaš. Jedini razlog što nisam je jer nisam htio osramotiti majku.”
„S mojih 20 godina ostao sam bez oca. Imao je tek 46 godina. Kako nisam imao nikakvu vjeru, nisam to mogao prihvatiti… Prihvaćanje je došlo tek 10 godina nakon, kada sam doživio obraćenje.”
Poseban događaj
„S 25 godina dogodilo mi se nešto posebno. Nako0n smrti oca, odselio sam se od majke. Kada mi je bilo 25 godina, za Novu godinu došao sam u posjet majci. Volim svoju majku, često sam je posjećivao, vodio u operu, muzeje, večere…. Imali smo dobar odnos, a ona me stalno pozivala da se vratim Bogu. Nisam htio jer sam bio čvrsto vezan uz svoj grijeh.”
„No, na taj dan, na Staru godinu, kod majke je bio njezin prijatelj redovnik i jedna gospođa – Barbara. Bila je navodna mističarka, ali meni je to bilo smiješno. Majka je željela da se pomoli nada mnom… Nakon prvotnog odbijanja, zbog majčinih suza, učinio sam to. Dopustio sam toj navodnoj mističarki da se pomoli nada mnom.
Gospođa je stavila ruku na moju glavu, a ja sam joj rekao da požuri da nemam vremena za te gluposti.”
„Rekla mi da je sam kao mali bio ministrant, a ja sam odgovorio da nisam. Rekla mi je ne laži, znam da jesi. Pitao sam je li joj to Bog rekao, odgovorila mi je „Da”.
„Ne vjerujem ti, to je laž”.
Zatim je rekla: „Znam da s bio ministrant, vidjela sam te u viziji. Bio si ministrant kraj oltara. Savršeno je opisala crkvu iako nikada nije bila u njoj. Ponovila mi je riječi koje sam govorio Bogu dok sam ministrirao na Misi i kako sam se ugledao na svećenika. Dodirnula me i priznao sam da je to istina.”
„Potom je počela nabrajati svaki smrtni grijeh koji sam činio. Nažalost, bilo ih je mnogo. Sve je znala. Bio sam nervozan jako. Na kraju mi je rekla: „Bog želi da ti kažem još jednu stvar. Želi da razmotriš da postaneš svećenik. Još te uvijek poziva da budeš svećenik.” Rekao sam joj da i ja imam poruku za Njega: „Recite Mu da zaboravi jer nikada ne bih mogao živjeti bez žene.””
Nakon tih riječi majčina prijateljica rekla mu je da ga je vidjela u viziji, za Oltarom kako posvećuje hostiju i podiže Gospodina. „Bit ćeš svećenik.”
Prepale su ga te riječi, odgovorio joj je da je bolesna i pobjegao iz kuće.
Svjedočenje prijatelja i odlazak na prvi seminar
„Idućih pet godina još sam se više odao porocima. Imao sam 30 godina, uspinjao sam se na ljestvici u svojoj kompaniji gdje sam radio već 13 godina. Bio je tamo jedan čovjek, Mike. S njim sam tulumario.
Jedan dan u uredu, dok smo pili kavu, posvjedočio mi je. „Promijenio sam se, promijenio sam svoj život, predao sam ga Isusu Kristu.” Rekao mi je da je bio na seminaru „Život u Duhu”. Nisam znao što je to, ali znao sam da se Mike promijenio.”
„Majku sam zvao da je pitam zna li što je to. Prijavila me na seminar već sljedeći tjedan. Mama mi je rekla da je na taj dan blagdan Gospe Fatimske i da će u Bronxu imati procesiju s Gospinim kipom. Rekao sam: „Ma šališ se. Nema šanse da hodam ulicama Bronxa i nosim Gospin kip. Zaboravi.” Rekla mi je neka barem odem, a i da trebam pokupiti tog jednog starijeg gospodina, Tonyja. Taj čovjek bio je tako ponizan da ga nisam mogao odbiti. Pokupio sam ga i iako je rekao da moramo požuriti, namjerno sam se izgubio kako bi zakasnili. I zakasnili smo. Tony je želio pronaći procesiju, ali nismo uspjeli… Odnosno, bilo je to svjedočanstvo koje nikad neću zaboraviti – odjednom se iz mraka pojavilo 300 ljudi sa svijećama, noseći Gospin kip i pjevajući joj… Sjećam se da sam tada vidjevši sve te djevojske pomislio da sam davno trebao doći…Nažalost, to mi je bilo u glavi.”
Te večeri na seminaru znao je da Bog čini nešto u njegovoj duši, ali nije znao što se točno događa. Ali htio je to.
„Te večeri svećenik je podijelio svoje svjedočanstvo kako je bio ateist. Ljudi iz molitvene zajednice svjedočili su mu i izazivali ga da dođe, da se nema čega bojati. Godinu dana kasnije bio je u sjemeništu. Dirnuo mi je srce, jer ja sam htio biti svećeni kad sam bio mali.”
Želi još
Te večeri na seminaru znao je da Bog čini nešto u njegovoj duši, ali nije znao što se točno događa. Ali htio je to.
„Poslije molitve oglasio se moj biper. Sotona se ne igra. Kada ste u njegovim šakama, ne želi vas pustiti. Nazvao sam broj i s druge strane je bila cura koju sam poznavao, htjela je da dođem.
Rekao sam joj zaboravi. Rekao sam joj da sam na molitvenom sastanku te poručio ako želi ići u pakao da ide sama, da sam gotov s tim životom.”
Istu tu večer, posjetio je majku, probudio je kako bi joj rekao da želi ići na još seminara. Iste večeri kada je došao doma, pao je na koljena i otvorio Bibliju, Evanđelje po Mateju 7,7:
„Ištite i dat će vam se. Tražite i naći ćete. Kucajte i otvorit će vam se. doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca, otvorit će se.”
„Počeo sam plakati. Rekao sam Bogu da se želim promijeniti.”
Kada je nakon ispovijedi, prvi put nakon 17 godina primio tijelo Kristovo, kaže, to što je doživio nije doživio nikada prije, a ni poslije… Znao je da je Isus živ!
Otada nije propustio Svetu Misu, svakodnevno.
Na poslu se vidjela promjena i zbog toga više nije mogao raditi ono što je prije radio, odvajalo ga je od Boga jer nije uvijek bilo pošteno. S mjesta ndglednika pao je na početak, ali nije mario jer kako kaže, Bog je bio dobar.
Odlazak u Međugorje
Godinu dana poslije obraćenja bio je u sjemeništu, ali prije nego je došao do tamo imao je i djevojku, pobožnu, dobru. Ipak, Bog ga je podsjetio na poziv.
Prije prijave u sjemenište, otišao je u Međugorje. Prije toga povjerio se majci da se ne može moliti Gospi jer ona nije njegov Spasitelj. Poštuje je, ali… Preporučila mu je da pita Isusa u molitvi što mu je činiti. I odmah je znao, kaže, da je od Boga jer to nije htio. Trebalo mu je sat vremena za 10 Zdravo Marija…
Dva dana bio je odjeven kao laik, a svećenici i laici bi mu dolazili i tražili ispovijed od njega. Kaže, bio je već lud od toga…. Konačno je rekao Gospi da će predati prijavnicu i sve je prestalo
U Međugorju je rekao Gospi da ako Isus želi da postane svećenik neka mu to jasno pokaže. Dva dana bio je odjeven kao laik, a svećenici i laici bi mu dolazili i tražili ispovijed od njega. Kaže, bio je već lud od toga…. Konačno je rekao Gospi da će predati prijavnicu i sve je prestalo, svjedoči.
Kad je ispunjavao prijavnicu, kako je trebao zapisati svoju prošlost, bio je uvjeren da ga neće primiti. Ali, primljen je.
Posvećen Gospi još u utrobi
Majka i njezina prijateljica Barbara odvezle su ga u sjemenište. Tada mu je majka ispričala nešto što do tada nije znao.
Kada ga je nosila u utrobi posvetila ga je Blaženoj Djevici Mariji da postane svećenik. I obnovila je to kada se rodio. Molila se i Padre Piju, i pisala mu dok je još bio živ da ga prihvati kao svoje duhovno dijete, da moli za njega da postane svećenik. Odgovorio joj je da prihvaća.
„Nemate pojma koliko sam puta u životu bio blizu smrti… Ne mogu majci dovoljno zahvaliti. Vi koji imate djecu, posvetite ih blaženoj Djevici Mariji. Ne mogu to dovoljno naglasiti.”
Otac Isaac podijelio je i svjedočanstvo o bolesti svoje majke, o žrtvi koju je ponudila Bogu za obraćenje svoje djece i supruga.
Pričajući o tome, s knedlom u grlu, otac Isaac podijelio je tako moćno svjedočanstvo istinske ljubavi prema Bogu, Euharistiji. Predala se Bogu na tako nevjerojatan način, toliko je žrtve podnijela…
Umrla je odmah nakon njegova đakonskog ređenja. Posljednje riječi koje mu je uputila bila su: „Sine, cijeli moj život jedina molitva bila je da vršim volju Božju i ništa drugo”.
Ovo je posvjedočio na blagdan svete Ane, imendana svoje majke.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
