Foto: Pixabay
Zamislite da ovaj dan možete proživjeti ponovno. Što biste učinili drugačije? Što ne biste učinili? A što biste od onog što ste propustili učiniti – taj put učinili?
Kaže se: „Živi svaki dan kao da ti je zadnji”. Što to zapravo znači?
Većina nas ljudi tek onda kada stignemo do samoga kraja svog zemaljskog putovanja shvatimo da smo mnogo toga mogli (u)činiti drugačije
Mnogi su kršćanski mistici preporučali da često zamišljamo svoj zadnji dan života. Zvuči morbidno? Mnogi kad im to spomenem, reagiraju s odbojnošću. No ako bolje razmislimo, taj je savjet zapravo prvoklasan. Većina nas ljudi tek onda kada stignemo do samoga kraja svog zemaljskog putovanja shvatimo da smo mnogo toga mogli (u)činiti drugačije. Tek kad se ozbiljno razbolimo, počnemo ozbiljno razmišljati. A tada žalimo uglavnom zbog onoga što smo propustili učiniti, zato što smo dopustili da nas u tome spriječe strah i brige.
„Toliko je u životu bilo stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti”, rekao je Ivo Andrić.
Ne možemo ni zamisliti kako bi nam se životi promijenili kad bismo postajali sve svjesniji svakog trenutka u kojem se nalazimo, tj. kad bismo svaki trenutak proživljavali s potpunom svjesnošću. U tu svrhu možemo napraviti mali ʽpokusʼ. Za početak je dovoljan i samo jedan dan.
Ako to budemo radili od srca, trenutno ćemo primijetiti razliku. Osjetit ćemo kako se mijenja naše srce i kako to dobro utječe na sve oko nas!
A ʽpokusʼ bi mogao izgledati ovako. Ujutro se probudiš i kažeš si: „Ovaj ću dan proživjeti drugačije. Svaki ću se trenutak truditi biti svjestan/svjesna svega što me okružuje: ljudi, stvari, prirode. Lijepo ću pozdraviti ukućane i nasmiješiti im se; primijetit ću nebo iznad sebe; osmjehnut ću se prodavačici u trgovini u kojoj kupujem ‘užinu’; blagoslovit ću u sebi ljude s kojima se vozim u tramvaju; ispeći ću kolač za nekoga; nekoga ću nazvati…” Ako to budemo radili od srca, trenutno ćemo primijetiti razliku. Osjetit ćemo kako se mijenja naše srce i kako to dobro utječe na sve oko nas!
Kad bismo prebivali u sadašnjem trenutku i kad se ne bismo toliko brinuli, zanovijetali i mrmljali, tu bismo energiju mogli upotrijebiti za dobre stvari. Širom otvorenih očiju i svjesni onoga što nas okružuje imali bismo dovoljno snage da budemo zahvalni, da primijetimo brata u nevolji, da jednostavno uživamo u Očevoj prisutnosti!!!
Zamislite kako se dobre stvari mogu događati kad dajemo sebe! A kako tek dobre stvari možemo potaknuti mi kršćani, jer možemo davati Krista?!
U filmu koji me potaknuo da (opet; i ja) pišem o ovoj temi glavni glumac kaže: „Svi mi putujemo kroz vrijeme zajedno, svaki dan naših života. Pritom jedino što možemo jest davati sve od sebe.” Zamislite kako se dobre stvari mogu događati kad dajemo sebe! A kako tek dobre stvari možemo potaknuti mi kršćani, jer možemo davati Krista?! Mi – kao što činimo na svetoj misi kad svećenik kaže: „Pružite Kristov mir jedni drugima” – možemo svijetu posredovati: Mir, Radost, Ljubav! (Koliko je zato važno da Ga primamo svjesno i s vjerom u trenutku svete pričesti!)
Pogledajmo ʽizvanʼ svojih strahova i briga i zakoračimo odvažno u život
Nemojmo se bojati, nego se osnažimo! „Jer”, kako kaže Pavao Timoteju, „nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora”.
Pogledajmo ʽizvanʼ svojih strahova i briga i zakoračimo odvažno u život. Život je lijep! Živimo ga!
No vrag nam neprestano ubacuje u um zabrinute misli koje se tiču prošlosti ili budućnosti: tako nas drži izvan sadašnjosti i krade nam blagoslove
Ovdje bi mogao biti kraj teksta, ali znamo da nam se sve ovo u praksi često ne čini tako jednostavnim. Svi smo manje ili više već pokušali živjeti tako – istinski – a ne preživljavati. No vrag nam neprestano ubacuje u um zabrinute misli koje se tiču prošlosti ili budućnosti: tako nas drži izvan sadašnjosti i krade nam blagoslove. Zato su mnogi od nas, jer ne ʽkužeʼ u čemu je stvar – odustali od pokušavanja. Ili „čekaju da se neke okolnosti poslože, pa će onda…”. Ili su jednostavno prestali vjerovati da je to moguće!
Sve postaje jasno i jednostavno kad postanemo svjesni da ne živimo od onoga što vidimo, niti živimo za to. Onda možemo i u trenucima u kojima nam se najmanje čini da bismo mogli živjeti zahvalno i entuzijastično – jer smo primili tešku vijest, jer nas je netko povrijedio, ili jednostavno zato jer nam dan ne ide onako kako smo planirali – vratiti pogled s onog što nas je opteretilo i zarobilo, na Onog za kojeg živimo. A što ćemo Mu se češće vraćati, to će nam životi biti sretniji. Jer sve ono što naše srce traži od života – jest sadržano u Njemu. On je život. On je mir. On je sve.
Živjeli!
Glavni urednik, Josip Lončar
Ovo je uvodnik iz 79. broja Booka (srpanj 2016.). Mi vam i danas, kako i prije pet godina, preporučamo da živite život, bez straha. Pokušajte s ovim pokusom, bar na jedan dan. Neka vas prati Onaj koji je mir.
Svoj primjerak „Booka“ potražite na kioscima Tiska, ili se pretplatite (ovdje) i tako godišnje uštedite 60 kuna!
Ne možeš si priuštiti pretplatu?! Ili bi ju htio pokloniti onome tko si ju ne može priuštiti?! Javi nam se! +385 95/388-6131 ili e-mailom na: [email protected]
