VIĐENJE TALIJANSKE MISTIČARKE Vidim Mariju, veoma mladu, po izgledu ima najviše 15 godina, u maloj pravokutnoj sobi… Razmišljamo o nedjeljnom evanđelju uz viđenje talijanske mističarke Marije Valtorta

Foto: Screenshot

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme:
Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!«
Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Riječ Gospodnja. (Lk 1,26-38)

Vidim Mariju, veoma mladu djevojku: po izgledu ima najviše petnaest godina, u maloj pravokutnoj sobi. Prava djevojačka soba.

Uz jedan od dva duža zida je ležaj: niska postelja bez povišenih okrajaka, pokrivena širokim prostiračima ili sagovima. Reklo bi se da su prostrti ili na stolu ili na hasuri od tvrdog platna ili trstike, jer stoje ukrućeni i bez nabora kako je to na našim krevetima … Uz drugi zid nalazi se polica na kojoj je uljana svjetiljka, svici pergamene, brižno složen šivaći rad, izgleda da su to čipke… Uz policu, prema vratima što su otvorena prema vrtu i prekrivena zastorom, koji se njiše od laganog vjetrića, sjedi Djevica na niskoj klupici. (tronožac)

Prede veoma bijeli lan mekan poput svile. Njezine male ruke, samo malo tamnije od lana, brzo vrte vreteno. Mladenačko lice i tako, tako lijepo, malo je sagnuto i lagano se smiješka, kao da uživa ili slijedi neku ljupku misao.

Duboki mir odsjeva na licu Marijinu kao i u čitavom ambijentu koji je okružuje. Mir i red. Sve je veoma čisto i uredno i sobica, vrlo jednostavna u svom izgledu i u pokućstvu, skoro prazna poput neke ćelije

Potpuna je tišina i u kućici i u vrtu. Duboki mir odsjeva na licu Marijinu kao i u čitavom ambijentu koji je okružuje. Mir i red. Sve je veoma čisto i uredno i sobica, vrlo jednostavna u svom izgledu i u pokućstvu, skoro prazna poput neke ćelije, ima nešto jednostavnog i kraljevskog po velikoj čistoći i brižljivosti kojom su namješteni i raspoređeni pokrivači na ležaju, svici, svjetiljka, te uz svjetiljku mala mjedena vaza s kitom procvalih grana, ili od breskve ili od kruške, ne znam. No sigurno su od neke pitome voćke bijele boje uz lagano ružičasto.

Lice Marijino koje izranja iz bijele i sasvim jednostavne haljine, a tako rumeno i okruženo pletenicama što ih nosi savijene poput vijenca, izgleda kao lijepi cvijet

Marija počne pjevušiti podglas, a zatim lagano povisi glas. Nije to sasvim glasno, ali je to već glas koji odzvanja u sobici, a u kojem se osjeća titranje duše. Ne razumijem riječi, sigurno su izrečene na hebrejskom. Ali budući da češće opetuje: »Jahve«, naslućujem da je to neka sveta pjesma, možda psalam. Možda se Marija prisjeća pjesama iz Hrama. A mora da je neka slatka uspomena, jer polaže na krilo ruke koje drže nit i vreteno i uzdiže glavu naslonivši je otraga na zid, zažarena u licu lijepim rumenilom, očiju izgubljenih tko zna u kakvoj ugodnoj misli, koje se zacakliše od suza što se ne prelijevaju, ali koje ih čine većima. Te se oči, ipak, smiješe; smješkaju se na primisao koju vide i koja je odvaja od osjetnoga. Lice Marijino koje izranja iz bijele i sasvim jednostavne haljine, a tako rumeno i okruženo pletenicama što ih nosi savijene poput vijenca, izgleda kao lijepi cvijet.

Pošalji svojoj službenici Otkupitelja, da se u sat kad završi moj dan, otvori za me tvoje boravište, jer će njegova vrata biti već otvorena od tvog Pomazanika za sve one koji su se ufali u Te

Pjev se prometnu u molitvu: »Gospodine Bože Svevišnji, nemoj više kasniti poslati svoga Slugu da donese mir na zemlju. Požuri prikladno vrijeme i djevicu čistu i plodnu za dolazak tvoga Pomazanika. Oče, Oče Sveti, dopusti svojoj službenici da ponudi svoj život u tu svrhu. Dopusti mi umrijeti pošto vidim tvoju Svjetlost i tvoju Pravednost na zemlji i pošto spoznam da je Otkupljenje izvršeno. O, Oče Sveti, pošalji na zemlju Čeznuće Proroka. Pošalji svojoj službenici Otkupitelja, da se u sat kad završi moj dan, otvori za me tvoje boravište, jer će njegova vrata biti već otvorena od tvog Pomazanika za sve one koji su se ufali u Te. Dođi, dođi, o Duše Gospodnji. Dodi svojim vjernima koji te čekaju. Dodi, Kneže Mira! …« Marija osta tako u sabranosti.

U svjetlosti, a da se zastor nije odmaknuo nad tajnom koja se izvršuje, dapače više se i ne njiše: visi ukrućen uz dovratnike kao da bi bio zid koji dijeli unutrasnjost od onog vani, … prostre se Arkanđeo

Zavjesa na vratima jače se zanjiše, kao da bi netko iza nje nečim zamahnuo ili je potezao da je istrgne. I bijela biserna svjetlost pomiješana s čistim srebrom učini još svjetlijima lagano žućkaste zidove, još življima boje platna, još duhovnijim uzdignuto lice Marijino. U svjetlosti, a da se zastor nije odmaknuo nad tajnom koja se izvršuje, dapače više se i ne njiše: visi ukrućen uz dovratnike kao da bi bio zid koji dijeli unutrašnjost od onog vani… prostre se Arkanđeo.

Nužno je da poprimi ljudski lik. Ali izgled mu je nadljudski. Od kakvog tijela je sačinjen ovaj prekrasan i blještav lik? Od kakve tvari mu je Bog dao stvarni oblik da ga učini primjetljivim osjetilima Djevice? Samo Bog može posjedovati te tvari i služiti se njima na tako savršen način.

To je lice, tijelo je, tu su oči, usta, kose i ruke kao naše.

Ali nije to naša neprozirna tvar. To je svjetlost koja je uzela boju tijela, očiju, kose, usnica, svjetlost koja se kreće i smiješi i gleda i govori.

»Zdravo, Marijo, puna Milosti, zdravo!«

Glas je nalik milozvučnoj harfi poput bisera koji su bačeni na dragocjeni metal. Marija se trgnu i obori pogled. I većma zadrhta kad ugleda blistavo stvorenje što kleči jedva metar daleko od Nje i koje je, s rukama prekriženim na prsima, gleda s veoma velikim poštovanjem.

Marija skoči na noge i stisnu se uza zid. Postade blijeda, a zatim rumena, naizmjenično. Njezino lice izražava zapanjenost i zabunu. I nesvjesno privinu ruke na krilo skrivajući ga pod dugim rukavima i saginjući se kao da bi htjela što je više moguće sakriti svoje tijelo. Čin ljupke čednosti.

»Ne. Nemoj se bojati. Gospodin je s tobom! Ti si blagoslovljena između svih žena.«

Ali Marija se i dalje boji. Otkuda je došlo ovo izvanredno biće? Je li poslanik Božji ili Varalice?

»Ne boj se, Marijo!« opetuje Arkanđeo. »Ja sam Gabriel, Anđeo Božji. Moj me Gospodar poslao k tebi. Ne boj se, jer si našla milost kod Boga. I sada ćeš začeti u krilu i rodit ćeš Sina i dat ćeš mu ime “Isus” (Yeshua – Bog spašava). On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega (to će uistinu i biti) i Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida oca njegova i kraljevat će u kući Jakovljevoj uvijeke i njegovu Kraljevstvu neće biti kraja.  Shvaćaš li, o sveta Djevice, miljenice Gospodnja, Kćeri od Njega blagoslovljena, pozvana da budeš Majkom njegova Sina, kojeg Sina ćeš ti roditi?«

»Kako se može to dogoditi kad ja muža ne poznajem? Zar, možda, Gospodin Bog više ne prihvaća prikazanje svoje službenice i ne želi me djevicom iz ljubavi prema Njemu?«

»Nećeš posredstvom čovjeka postati Majkom, o Marijo. Ti si Vječna Djevica, Svetica Božja, Duh Sveti će sići na te i sila Svevišnjega će te osjeniti. Zato će se Svetim i Sinom Božjim nazivati Onaj koji će se od tebe roditi.  Sve može Gospodin Bog naš. Elizabeta, nerotkinja, u svojoj starosti začela je sina koji će biti ‘Prorok tvoga Sina’, onaj koji će mu pripraviti puteve.  Gospodin je digao od nje sramotu i njezin spomen ostat će među narodima povezan s tvojim imenom, kao i ime njezina djeteta s imenom tvoga Svetoga. I do kraja vjekova narodi će vas nazivati blaženima zbog milosti Gospodnje koja dođe k vama i tebi naročito, zbog milosti koja dođe narodima preko tebe. Elizabeta je u svojemu šestom mjesecu i njezin teret uzdiže je u radosti i više će je uzdignuti kad bude upoznala tvoju radost. Ništa nije Bogu nemoguće, Marijo, puna Milosti. Što trebam reći mojemu Gospodaru? Neka te ne uznemiruje takva misao. On će braniti tvoje probitke ako se u Njega pouzdaš. Svijet, Nebo, Vječni očekuju tvoju riječ!«

Marija, sada i ona prekriživši ruke na prsima i prignuvši se u duboki naklon, reče: »Evo službenice Božje. Neka mi bude po Njegovoj Riječi.«

Anđeo zaiskri od radosti. Klanja se, jer on sigurno vidi Duha Božjega koji silazi na Djevicu prignutu u prihvaćanju i zatim iščeznu ne pokrećući zastora, nego ostavljajući ga dobro prevučenog nad svetom Tajnom.

Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Spjev o Bogočovjeku”. Izvor