Foto: Pixabay
Želim započeti svjedočanstvom istinitog događaja koji se zbio u Južnoafričkoj Republici nakon svršetka aparthejda. Svjedočanstvo sam čuo od biskupa Joea Greeca na jednoj njegovoj misnoj homiliji. Nisam siguran da ću sve pojedinosti prenijeti potpuno točno, no samu bit svjedočanstva uspio sam zapamtiti.
Jednoga dana, okrivljeni je došao u kuću ženine obitelji i odveo njezina muža u nepoznatom smjeru. Žena je ostala sama sa sinom. Bili su katolici i počeli su moliti za odvedenog supruga i oca
Nakon završetka dugogodišnjih rasnih progona, proglašen je mir i počela su suđenja ljudima koji su u rasnim progonima izvršili zločine. Tako se na jednom suđenju našla starija žena nasuprot čovjeku koji je vodio grupu ljudi koja je počinila zločin u ženinoj obitelji. Što se dogodilo? Jednoga dana, okrivljeni je došao u kuću ženine obitelji i odveo njezina muža u nepoznatom smjeru. Žena je ostala sama sa sinom. Bili su katolici i počeli su moliti za odvedenog supruga i oca. Istovremeno su žarko molili i za svoje progonitelje, a posebno za njihova vođu koji se pokazao naročito okrutnim. Ta se obitelj nije bavila politikom, te nije bilo apsolutno nikakva razloga da se progone njezini članovi. Poslije šest mjeseci saznali su da je otac ubijen nakon teških mučenja. Nikad nisu dobili njegovo tijelo da ga dostojno pokopaju. Supruga i sin oprostili su i nastavili moliti za svoje progonitelje.
Nije prošlo mnogo vremena kad je isti čovjek došao i po sina. Ubrzo je i on ubijen bez ikakve dokazane krivnje. Žena je i to oprostila, te je nastavila moliti za svoje progonitelje
Nije prošlo mnogo vremena kad je isti čovjek došao i po sina. Ubrzo je i on ubijen bez ikakve dokazane krivnje. Žena je i to oprostila, te je nastavila moliti za svoje progonitelje. Nije očajavala jer je znala da su njezin suprug i sin u Božjim rukama. Znala je da se za njih više ne treba bojati. Teško je podnosila usamljenost bez svojih najmilijih, no u svome srcu nikad nije proklela one koji su joj to učinili, već se molila Bogu da njezini progonitelji ne izgube vječni život zbog svega što su učinili njezinoj obitelji.
Slušajući njezino svjedočanstvo, prisutni su u sudnici mogli ‘prepoznati’ nauk Isusa Krista. No nitko od prisutnih nije mogao zamisliti što će se na kraju dogoditi
Slušajući njezino svjedočanstvo, prisutni su u sudnici mogli ‘prepoznati’ nauk Isusa Krista. No nitko od prisutnih nije mogao zamisliti što će se na kraju dogoditi. Naime, sudbina tog čovjeka ovisila je o dvama uvjetima. Prvi je bio da se čovjek iskreno pokaje, a drugi da mu žena, nad čijom je obitelji počinio zločin, oprosti. Ljudski gledano imao je vrlo male šanse izbjeći optužujuću presudu. Na kraju svoga svjedočanstva, žena je trebala izreći poklanja li mu život ili ne. Njegov je život bio u njezinim rukama. Budući da je govorila o svojoj vjeri u Isusa Krista i u uskrsnuće mrtvih, mnogi su očekivali da će mu oprostiti. Žena je kazala da mu je kao kršćanka već odavno sve oprostila, ali ako on želi živjeti, morat će ispuniti jedan uvjet.
Riječi koje je ova žena uputila ubojici svoga muža i sina bile su: „Ako želiš živjeti, a osobno želim da živiš, moraš me prihvatiti kao svoju majku. Prvo me trebaš zagrliti, a zatim doći sa mnom u moju kuću i do časa moje smrti živjeti sa mnom kao moj posinjeni sin, umjesto sina, kojeg si mi nepravedno uzeo. Stara sam i potrebna mi je ne samo fizička pomoć da bih mogla živjeti nego mi je potrebna i ljubav koja će mi davati duhovnu snagu. Hoću da zamijeniš moga sina u onome što je on svojim životom mogao učiniti! To želim!“
Čovjek kojemu su te riječi bile upućene, u času kad ih je čuo, pao je u nesvijest.
Ulomak iz knjige „Krunica – kako djelotvorno moliti krunicu“ Josipa Lončara. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
