VIĐENJE TALIJANSKE MISTIČARKE Isus priča prispodobu o talentima Razmišljamo o evanđelju uz viđenje talijanske mističarke Marije Valtorta

Foto: Screenshot

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:

»Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.

Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’

Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’

A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’

‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«

Riječ Gospodnja. (Mt 25, 14-30)

(…)Ako ne osjećate u sebi hrabrosti da se odrečete svega za moju ljubav, nemojte dolaziti k Meni jer ne možete postati moji učenici.«

»Pa, dobro. To što govoriš je točno« – primijeti neki pismoznanac koji se je umiješao u skupinu. »Ali, ako se lišimo svega, čime ćemo ti onda služiti? Zakon ima svoje naredbe koje su kao novac što ga Bog daje čovjeku da služeći se njime kupi vječni život. Ti veliš: ‘Odrecite se svega!’ i uka­zuješ na oca, majku, sva bogatstva i časti. Bog je, ipak, dao te stvari i rekao nam na usta Mojsijeva da se njima služimo sa svetošću da se pokažemo pravedni pred očima Božjim. Ako nam sve oduzimaš, što nam daješ?«

»Pravu ljubav, rekoh, o rabi. Dajem vam svoju nauku koja ne uzima od Staroga Zakona ni (slovca) jote, pače ga usa­vršava.« »Onda smo svi jednako učenici, jer svi posjedujemo iste stvari.« »Svi ih posjedujemo po Mojsijevu Zakonu, ali ih nema­mo svi po Zakonu što sam ga Ja usavršio po Ljubavi. Ali, svi nemarno, u istom Zakonu, jednaki zbir zasluga. I među samim mojim učenicima neće svi postići sumu zasluga u istoj mjeri, a neki od njih, ne samo da neće postići sumu, nego će izgubiti onu jedinu novčanicu: svoju dušu.«

Tvoji uče­nici, bolje rečeno tvoji apostoli, slijede Te u tvojoj misiji i u toku su tvojeg načina, pa su primili veoma mnogo, mno­go su imali i tvoji sadašnji učenici, manje oni učenici koji su to samo imenom, ništa oni koji Te, kao ja, slušaju samo povremeno

»Kako to? Komu je više dano, više će ostati. Tvoji uče­nici, bolje rečeno tvoji apostoli, slijede Te u tvojoj misiji i u toku su tvojeg načina, pa su primili veoma mnogo, mno­go su imali i tvoji sadašnji učenici, manje oni učenici koji su to samo imenom, ništa oni koji Te, kao ja, slušaju samo povremeno. Jasno je da će u Nebu veoma mnogo imati apo­stoli, mnogo će imati uspjeli učenici, manje oni koji su uče­nici samo po imenu, ništa, pak, neće imati koji su kao ja.«

»Po ljudsku je to jasno, ali je loše i po ljudsku. Jer, nisu svi sposobni da učine plodnima dobra koja imaju. Čuj ovu prispodobu i oprosti što ovdje poučavam odveć dugo. Ali, Ja sam lastavica na prolazu i još samo malo ostajem u kući Očevoj, jer sam došao za cijeli svijet i jer mi ovaj mali svijet, a to je Jeruzalemski Hram, neće da dopusti da saberem svoj let i da ostanem ondje gdje me zove slava Božja.« »Zašto tako govoriš?«

»Jer je istina.«

Pismoznanac gleda naokolo i zatim, prigiba glavu. Da je to istina vidi na licima i odviše mnogih sinedrijaca, rabina i farizeja koji se sve više i više približuju povećavajući go­milu oko Isusa.

To su lica zelena od joda ili crvena od srdžbe, to su po­gledi koji se izjednačuju s riječima prokletstva i s pljuvač­kom kletve, to je gnjev koji bubri sa svih strana, želja da se napadne Krist, koja ostaje samo željom jedino iz straha od mnoštva koje opkoljuje Učitelja s poštovanjem i koje je na sve spremno da ga brani, a možda i iz straha pred ka­znama od strane Rima koji je blag prema blagom Učitelju iz Galileje.

Isus mirno prihvaća da iznese svoju nauku u prispo­dobi: »Neki čovjek, spremajući se na dugo putovanje i dugu odsutnost, pozva sve svoje sluge i dade svima svoja dobra.

Jednome dade pet talenata srebra, drugome dva srebrna talenta, a trećemu dade jedan zlatni talenat. Svakome prema stupnju njegove sposobnosti. Zatim otputova. Sad, sluga koji je imao pet talenata pođe marljivo trgo­vati sa svojim talentima i nakon nekog vremena, oni su mu priskrbili drugih pet. Onaj koji je imao dva srebrna talenta učini isto tako i podvostruči svotu koju je imao. No, onaj komu gospodar bijaše dao više, to jest jedan talent čistoga zlata, zahvaćen strahom da neće znati poslovati, strahom od kradljivaca i od tisuću čudovišnih stvari, a najviše zahvaćen lijenošću, učini veliku rupu u zemlji i sakri novac svoga gospodara.

Prođe mnogo i mnogo mjeseci i gospodar se vrati. Od­mah pozove svoje sluge da polože račun o novcu što ga ima­ju u blagajni. Dođe onaj koji je imao pet srebrnih talenata i reče: ‘Evo, gospodaru. Ti si mi dao pet talenata. Ja, pošto mi se je činilo da bi bilo zlo da ono što si mi dao ne donese ploda, trgovao sam i stekao sam ti drugih pet. Više nisam mogao’. ‘Dobro, vrlo dobro, slugo dobri i vjerni. U malome si bio vjeran, dobrohotan i pošten. Nad mnogim ću te posta­viti. Uđi u radost svoga gospodara.’

Zatim dođe onaj sa dva talenta i reče: ‘Bio sam slobo­dan da se poslužim tvojim dobrom u tvoju korist. Ovdje su računi koji ti pokazuju kako sam poslovao s tvojim novcem. Vidiš li? Bila su dva srebrna talenta, a sada su četiri. Jesi li zadovoljan, gospodaru moj?’ I gospodar dade dobrom sluzi odgovor kao i prvome.

Zadnji dođe onaj u koga je gospodar imao najviše po­vjerenja i koji je od njega imao zlatni talent. Razmota ga od njegova ovoja i reče: ‘Ti si mi povjerio najveću vrijednost, jer znaš da sam razborit i vjeran, kao što ja znam da si ti neumoljiv i zahtjevan, te da ne trpiš gubitka na svome novcu, nego, ako te zadesi nesreća, pomažeš se na onomu koji je bližnji, jer, zaista, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao i ne praštaš ni novčića svome blagajniku, ni po­vjereniku zbog ikakva razloga. Toliko mora biti novca, koliko ti kažeš. Ja, bojeći se da ne smanjim ovo blago, uzeh ga i sakrih … U nikoga se nisam pouzdavao, ni u samoga sebe. Sada sam ga izvukao iz zemlje i vraćam ti ga. Evo ti tvoj talent!’

Ti me, zaista, nisi ljubio, jer me nisi poznavao i jer si moju imovinu pustio neplodnom. Izdao si povjerenje koje sam u te postavio i samoga sebe tjeraš u laž, optužuješ i osuđuješ

‘O zli i lijeni slugo! Ti me, zaista, nisi ljubio, jer me nisi poznavao i jer si moju imovinu pustio neplodnom. Izdao si povjerenje koje sam u te postavio i samoga sebe tjeraš u laž, optužuješ i osuđuješ. Ti si znao da ja žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao. Zašto, onda, nisi učinio da mogu žeti i kupiti? Tako li odgovaraš na moje povjerenje? Tako li me poznaješ? Zašto nisi ponio novac novčarima i oni bi ga vratili s kamatama?

O tom sam te posebnom bri­gom poučio a ti, lud i lijen, nisi o tom vodio računa. Neka ti se sada, dakle, oduzme talent i neka se dade onomu koji ima deset talenata !’

‘Ali on ih već ima deset, ovaj ostaje bez ijednoga !’ – prigovoriše mu.

‘Dobro je. Onomu koji ima i koji na onomu što ima radi još će mu se dati i obilovat će. Ali, onomu koji nema i neće da ima, bit će oduzeto i ono što mu je bilo dano. A što se tiče beskorisnog sluge koji je izdao moje povjerenje i ostavio neplodnima moja dobra i darove koje sam mu dao, bacite ga van mojega posjeda, neka ide plačući i grizući se u svome srcu’.

Onomu koji je imao više ostalo je manje, jer nije znao zaslužiti da sačuva Božje darove

Ovo je prispodoba. Kako vidiš, rabine. Onomu koji je imao više ostalo je manje, jer nije znao zaslužiti da sačuva Božje darove. I nije rečeno da jedan od onih koje ti zoveš učenicima samo po imenu, pa stoga imaju veoma malo čime da trguju, pa i od onih koji, slušajući, kako ti veliš, samo povremeno, imaju samo jednu novčanicu, svoju dušu; nije rečeno, velim, da neće postići, te dobiju onaj zlatni talent, pa i njegove plodove, što će biti dignut, ne­kome, koji je bio najviše obdaren.

Bezbrojna su iznenađenja kod Gospodina, jer su bezbrojna reagiranja čovjeka. Vidjet ćete pogane kako ulaze u ‘Život vječni’ i ‘Samaritance’ kako posjeduju Nebo, a vidjet ćete čiste ‘Izraelce’ i moje sljedbe­nike kako gube nebo i vječni Život.« Isus zašuti i kao da bi htio prekinuti svako raspravlja­nje, okreće se prema hramskoj ogradi.

Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno” (valtortahr.wordpress.com)