OTKRIVENO POZNATOJ MISTIČARKI Što je u Isusovoj prispodobi dragocjeni biser, skriveno blago Razmišljamo o nedjeljnom evanđelju uz viđenje talijanske mističarke Marije Valtorta

Foto: www.jesusbelieverjd.com

Proda sve što ima i kupi onu njivu.

»U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: „Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.

Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.

Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.

Jeste li sve ovo razumjeli?“ Odgovore mu: „Jesmo.“ A on će im: „Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.“

Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.«

Riječ Gospodnja.

Mt 13,44-52

Foto: https://app.mariavaltorta.com/

»Idimo otpraviti ove umorne.«

I Isus ide k onima koji su se raspršili pod stablima i koji sa žudnjom gledaju prema Njemu da ga čuju.

»Ja vam sada dajem druga svjetla da biste se uvijek i sve više zaljubili u ovo Kraljevstvo koje vas čeka i čija je vrijednost neizmjeriva«

»Mir svima vama koji ste izdaleka i po ljetnoj žezi došli da čujete Radosnu Vijest. Zaista vam kažem, da vi počinjete stvarno shvaćati što je Kraljevstvo Božje, kako je dragocjeno imati ga i blaženo pripadati mu. I svaki trud gubi za vas vrijednost, od čega se drugi uzdržavaju, jer duša zapovijeda u vama i govori tijelu: ‘Kliči od radosti što sam Ja zahtjevan. Za tvoje blaženstvo to činim. Kada budeš sjedinjen sa mnom poslije konačnog uskrsnuća, ti ćeš me ljubiti zato što sam bio zahtjevan i vidjet ćeš u meni svog drugog spasitelja’. Ne govori li ovako vaš duh? Sigurno da govori! Vi sada temeljite svoje ponašanje na pouci mojih davnih prispodoba. Ali, Ja vam sada dajem druga svjetla da biste se uvijek i sve više zaljubili u ovo Kraljevstvo koje vas čeka i čija je vrijednost neizmjeriva.

»Ostavite prolazno bogatstvo da imate Kraljevstvo Nebesko. Prodajte ga svjetskim luđacima, ustupite ga njima, prihvatite da budete ismijani… Vi činite tako, uvijek tako, a Otac vaš koji je na Nebesima jednog će vam dana klikćući dati vaše mjesto u Kraljevstvu«

Poslušajte: Neki čovjek idući u jedno polje da uzme zemlje crnice i da je ponese u svoj vrt, mučno kopajući tvrdu zemlju, slučajno, nađe pod nekim slojem zemlje žilu dragocjene kovine. Što onda čini taj čovjek? Pokrije sa zemljom ono što je otkrio. Ne mari više da i dalje radi jer samo otkriće zaslužuje trud. I onda pođe svojoj kući, pokupi sve svoje bogatstvo u novcu ili u predmetima, pa ovo zadnje proda da bi imao mnogo novaca. Zatim, pođe gospodaru polja i kaže mu: ‘Sviđa mi se tvoje polje. Prodaj mi ga. Koliko tražiš za nj?’ ‘Ali, ja ga ne prodajem’, kaže ovaj. Ali, čovjek nudi sve veće svote nerazmjerne s vrijednošću polja i napokon uspije nagovoriti gospodara koji u sebi misli: ‘Ovaj je čovjek lud! Ali, budući da je takav, zašto da ne iskoristim priliku. Uzimam svotu koju mi daje. Nije to lihvarenje jer on je taj koji mi je hoće dati. S njom ću kupiti barem tri polja i još ljepša’. I proda ga uvjeren da je učinio veliki posao. Ali, naprotiv, onaj drugi je učinio veliki posao jer se lišava predmeta koje lupež može lako ukrasti ili koji se mogu izgubiti ili potrošiti, a pribavlja sebi blago koje je pravo, naravno i neiscrpivo. Zaslužuje, dakle, žrtvovati što ima za ovaj dobitak, ostajući kroz neko vrijeme sa samim posjedom polja, ali u stvarnosti posjedujući zauvijek blago u njemu skriveno.

Vi ste ovo shvatili i učinite poput čovjeka iz prispodobe. Ostavite prolazno bogatstvo da imate Kraljevstvo Nebesko. Prodajte ga svjetskim luđacima, ustupite ga njima, prihvatite da budete ismijani radi toga što očima svijeta izgleda ludim načinom djelovanja. Vi činite tako, uvijek tako, a Otac vaš koji je na Nebesima jednog će vam dana klikćući dati vaše mjesto u Kraljevstvu. Vratite se svojim kućama prije nego nastupi subota, a u dan Gospodnji mislite na prispodobu o blagu koje je nebesko Kraljevstvo. Mir bio s vama.«

»S mnogo truda obavljali su svoj posao po naredbi jednog gospodara koji ih je zadužio da s izvrsnom ribom opskrbe njegov grad«

»Dođi ovamo, moj ribaru. Želim ti ispričati jednu prispodobu, koja kao da je izmišljena baš za tebe.«

»Učitelju, počekaj. Idem zvati Mariju. Ona toliko želi upoznati Tvoj nauk!«

Čim je Marta otišla, drugi raspoređuju sjedala u polukrugu oko Isusa. Vraćaju se dvije sestre i sjedaju blizu Marije Presvete. Isus počinje govoriti:

»Ribari se otisnuše na pučinu i baciše svoju mrežu u more i poslije određenog vremena izvukoše na kraj. S mnogo truda obavljali su svoj posao po naredbi jednog gospodara koji ih je zadužio da s izvrsnom ribom opskrbe njegov grad, a rekao im je također: ‘Ribe koje su škodljive ili za otpad nemojte ni iznositi van. Bacite ih odmah u more. Drugi će ih ribari uloviti i jer su ribari drugog gospodara, donijet će ih u njegov grad, jer se tu troši ono što je škodljivo i što čini sve užasnijim grad moga neprijatelja. U moj: lijepi, sjajni, sveti ne smije ući ništa nezdravo.’

Izvukavši zato na kraj mrežu, ribari počeše probirati. Bilo je mnogo riba, različitog izgleda, veličine i boje. Bilo ih je lijepog izgleda, ali s mesom punim drača, gadnog okusa, velikog trbuha punog mulja, crva, sagnjile trave, što je sve povećavalo gadni okus mesa te ribe. Druge su, pak, bile ružnog izgleda, glavom koja je naličila glavi zločinca ili kojeg morskog čudovišta; ali ribari su znali da je njihovo meso izvrsno. Druge ribe, budući beznačajne, nisu ni zapažali. Ribari su radili, radili, košare su već bile pune izvrsne ribe, a u mreži su ostale samo bezvrijedne. ‘Za sada dosta. Košare su pune. Bacimo sve što je preostalo u more’, rekoše mnogi ribari.

»Ali, jedan, koji je malo govorio, dok su drugi hvalili ili podcjenjivali svaku ribu koja im je dolazila u ruke, ostade još pretraživati mrežu i među sitnom nevrijednom ribom otkrije još dvije ili tri ribe koje stavi odozgor povrh svih u košare«

Ali, jedan, koji je malo govorio, dok su drugi hvalili ili podcjenjivali svaku ribu koja im je dolazila u ruke, ostade još pretraživati mrežu i među sitnom nevrijednom ribom otkrije još dvije ili tri ribe koje stavi odozgor povrh svih u košare. ‘Ali, što činiš?’ upitaše ga ostali. ‘Košare su pune, lijepe. Ti ih nagrđuješ stavljajući odozgor tu jadnu ribu. Izgleda kao da je hoćeš hvaliti kao najljepšu’. ‘Pustite me da činim. Ja poznam ovu vrst riba i znadem koju dobit i koji užitak daju’.

Ovo je prispodoba koja završava s blagoslovom gospodara strpljivom, iskusnom i šutljivom ribaru, koji je među masom znao raspoznati najbolje ribe.

Sada počujte njezinu primjenu…

»Ribe iz mora jest čovječanstvo u kojemu je prisutna svaka vrsta osoba. Dobre ribe su sveci. Gospodar užasnog grada je Sotona. A strašni grad, Pakao.«

…Gospodar onog lijepog, svijetlog i svetog grada je Gospodin. Grad je Kraljevstvo Nebesko. Ribari, moji apostoli. Ribe iz mora jest čovječanstvo u kojemu je prisutna svaka vrsta osoba. Dobre ribe su sveci. Gospodar užasnog grada je Sotona. A strašni grad, Pakao. Njegovi su ribari svijet, tijelo, zle strasti utjelovljene u slugama Sotone bili oni duhovne naravi, to jest: vragovi, ili ljudske naravi, to jest ljudi koji su kvaritelji sebi sličnih. Zla riba je čovječanstvo nedostojno Kraljevstva Nebeskoga: osuđenici. Među ribarima duša za ‘Grad Božji’ bit će uvijek onih koji će se takmičiti strpljivom sposobnošću ribara koji znade ustrajati u traženju i to baš u slojevima čovječanstva gdje su druge njegove kolege, više nestrpljivi, pobrali samo dobre koji izgledaju takvima na prvi pogled.

»Što vam je do toga ako jedna riba koju ulovite za Mene pokazuje znakove minulih borbi, ako se ukazuje osakaćenom radi tolikih uzroka, ako zatim sve to ne povrjeđuje njezina duha?«

Bit će tu nažalost i ribara koji, jer su odviše rasijani i brbljavi, dok posao rasuđivanja traži pozornost i tišinu da bi se čuli glasovi duša i vrhunaravni pokazatelji, neće vidjeti dobrih riba, te će ih izgubiti. Bit će i takvih koji će radi prevelike nepopustljivosti odbijati i one duše koje nisu u vanjskom izgledu savršene, ali su izvrsne po svemu drugome. Što vam je do toga ako jedna riba koju ulovite za Mene pokazuje znakove minulih borbi, ako se ukazuje osakaćenom radi tolikih uzroka, ako zatim sve to ne povrjeđuje njezina duha? Što vam je do toga, ako se jedan od tih, da bi se oslobodio Neprijatelja, ranio i dolazi vam s ovim ranama, ako njegova nutrina pokazuje njegovu jasnu volju da hoće biti Božji? Duše iskušane, duše sigurne. Više od onih koji su poput nejačadi bili zaštićeni povojima, kolijevkom i mamom, i koji spavaju siti i dobri, ili se mirni smiju, ali koji ipak mogu poslije s napredovanjem u razumu i dobi i s doživljajima potonjeg života, pružiti bolna iznenađenja moralnih zastranjenja.

»Nemojte misliti da je lako biti izbirač i rasuđivač duša. Treba biti neprestano sjedinjen s Bogom, zaboravljajući sve sebične interese. Živjeti za duše i za Boga. Nadvladavati predrasude, zlovoljnosti, antipatije. Biti nježni poput otaca, a čvrsti poput ratnika. Blagi dok savjetujemo i hrabrimo. Čvrsti za reći: ‘To nije dopušteno i to ne smiješ činiti’. Ili pak: ‘To je dobro da se učini i ti ćeš to učiniti’.«

Podsjećam vas na prispodobu o rasipnom sinu. Druge ćete još čuti, jer ću uvijek nastojati ulijevati vam pravo rasuđivanje tako da biste mogli pretresati savjesti i odabirati način kojim biste mogli voditi savjesti: od kojih je svaka posebna i svaka, zato, ima svoj vlastiti način osjećanja i reagiranja u napastima i u poukama. Nemojte misliti da je lako biti izbirač i rasuđivač duša. Naprotiv. Hoće se duhovno oko potpuno rasvijetljeno od božanskog svjetla, treba imati razum rasvijetljen božanskom Mudrošću, potrebno je posjedovati kreposti u herojskom stupnju, a prvu među svima ljubav. Treba imati sposobnost sabranosti u razmatranju, jer je svaka duša nejasan i nerazumljiv tekst koji treba čitati i o njem razmišljati. Treba biti neprestano sjedinjen s Bogom, zaboravljajući sve sebične interese. Živjeti za duše i za Boga. Nadvladavati predrasude, zlovoljnosti, antipatije. Biti nježni poput otaca, a čvrsti poput ratnika. Blagi dok savjetujemo i hrabrimo. Čvrsti za reći: ‘To nije dopušteno i to ne smiješ činiti’. Ili pak: ‘To je dobro da se učini i ti ćeš to učiniti’. Jer, promislite to dobro, mnoge će duše biti bačene u paklene bare. Ali, neće biti samo duše grešnika. Bit će tu i duša evanđeoskih ribara: onih među njima koji nisu vršili svoje službe i tako doprinijeli propasti mnogih duhova.

»Doći će dan, posljednji dan zemlje… I tada će biti očita istina o ribarima i ulovljenoj ribi, past će licemjerja i pokazat će se narod Božji kakav je, sa svojim vođama i spašenima od vođa. Vidjet ćemo tada da su toliki među neznatnima, naizvana, ili najviše zlostavljani, naizvana, sjaj Neba i da su mirni i strpljivi ribari oni koji su najviše učinili, sjajući sada s onoliko bisera koliko su duša spasili.«

Doći će dan, posljednji dan zemlje, a prvi dovršenog i vječnog Jeruzalema, u kojemu će anđeli, kao ribari iz prispodobe, odijeliti pravedne od zlih, da bi po neumoljivoj zapovijedi Suca dobri prešli u Nebo, a zli u oganj vječni. I tada će biti očita istina o ribarima i ulovljenoj ribi, past će licemjerja i pokazat će se narod Božji kakav je, sa svojim vođama i spašenima od vođa. Vidjet ćemo tada da su toliki među neznatnima, naizvana, ili najviše zlostavljani, naizvana, sjaj Neba i da su mirni i strpljivi ribari oni koji su najviše učinili, sjajući sada s onoliko bisera koliko su duša spasili. Prispodoba je rečena i protumačena.«

»Znajte činiti kao mudri draguljari, koji, saznavši da je na nekom mjestu ulovljen vrlo velik biser, ne brinu se da zadrže tolike male vrijednosti u svojim blagajnama, nego se svega lišavaju da dobiju taj divni biser.«

»E moj brate?!… Oh! Ali!…« Petar ga gleda i gleda. Zatim gleda Magdalenu…

»Ne, Šimune. Što se tiče ove, nemam tu nikakve zasluge. Učitelj je sam učinio«, kaže iskreno Andrija.

»Ali, zar drugi ribari, oni sotonski, uzimaju, dakle, otpatke?« pita Filip.

»Pokušavaju uzeti najbolje, duše sposobne za veća čudesa Milosti, a služe se i samim ljudima da to čine, uz njihova napastovanja. Ima ih mnogo na svijetu koji se za jedan tanjur leće odriču prava prvorođenstva!«

»Učitelju, jednom drugom zgodom si govorio da ima mnogo onih koji se dadu zavesti od zemaljskih stvari. Spadaju li i takvi među one koji love za Sotonu?« pita Jakov Alfejev.

»Da, brate moj. U onoj prispodobi čovjek se pušta zavesti od mnogog novca, koji je mogao pružiti mnogo užitka, gubeći svako pravo na ‘Blago Kraljevstva’. Ali, zaista vam kažem, da na stotinu ljudi samo se trećina zna oprijeti napasti zlata, ili drugim zavodljivostima, a od ove trećine samo polovina zna to učiniti na herojski način. Svijet umire zagušen, jer se svojevoljno opterećuje omčama grijeha. Bolje je biti lišen svega nego imati smiješna i varljiva bogatstva. Znajte činiti kao mudri draguljari, koji, saznavši da je na nekom mjestu ulovljen vrlo velik biser, ne brinu se da zadrže tolike male vrijednosti u svojim blagajnama, nego se svega lišavaju da dobiju taj divni biser.«

»Koji se bore za jedno mjesto radi ljudskog interesa, čine od tog mjesta, pa bilo i sveto, nečistu slamu. Nego prihvatite to poslanje s poslušnošću, učinite ga radosnom dužnošću, potpunom žrtvom, pa ćete od njega učiniti vrlo rijetki biser. Poslanje je žrtva paljenica ako je izvršeno bez ograničenja i ustezanja, jest mučeništvo, jest slava. Cijedi suze, znoj, krv. Ali, oblikuje krunu vječnog kraljevanja.«

»Ali, zašto onda Ti sam stavljaš razliku u poslanjima koja daješ osobama koje Te slijede i kažeš da ih trebamo smatrati darom Božjim? Onda bi se trebalo odreći i njih, jer su i ova, mrvice prema Kraljevstvu Nebeskom?« kaže Bartolomej (Natanael).

»Ne mrvice: sredstva su. Bile bi mrvice, ili bolje još: bile bi nečista slama, ako bi postale ljudski cilj u životu. Koji se bore za jedno mjesto radi ljudskog interesa, čine od tog mjesta, pa bilo i sveto, nečistu slamu. Nego prihvatite to poslanje s poslušnošću, učinite ga radosnom dužnošću, potpunom žrtvom, pa ćete od njega učiniti vrlo rijetki biser. Poslanje je žrtva paljenica ako je izvršeno bez ograničenja i ustezanja, jest mučeništvo, jest slava. Cijedi suze, znoj, krv. Ali, oblikuje krunu vječnog kraljevanja.«

»Ti znaš baš odgovoriti na sve!«

»Ali, jeste li Me razumjeli? Shvaćate li što vam Ja govorim s usporedbama nađenim u svakodnevnim stvarima, rasvijetljenim ipak od vrhunaravne svjetlosti, koja po njima tumači vječne stvari?«

»Da, Učitelju.«

»Sjećajte se onda načina kako poučavati mnoštvo. Jer ovo je jedna od tajna književnika i učitelja: pamtiti. Zaista vam kažem, da je svaki od vas poučen u mudrosti kako posjedovati Kraljevstvo Nebesko, sličan kućedomaćinu koji iznosi van od svoga blaga ono što služi njegovoj obitelji, upotrebljavajući stare ili nove stvari, ali sve s jednim ciljem: priskrbiti blagostanje svojoj djeci. Kiša je prestala. Ostavimo na miru žene i idimo k starom Tobiji koji se sprema otvoriti svoje duhovne oči za zoru drugog svijeta. Mir vama, žene.«

Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Spjev o Bogočovjeku”. Izvor: https://sites.google.com/site/jeshuahdinazareth/emaus