Foto: Shutterstock
Novi dan
U novi dan ulazim polako,
Odlučujem: danas će sve biti lako!
Srpanj, obala, pogled na more…
Brišu se iz prošlih dana noćne more!
Hodam, koračam, tu i tamo padam…
Očekujem sve, dobru se nadam…
Na obali se igraju djeca…
Od čega? Sreće ili tuge?
Duša jeca…
Bez filozofije, bitno je jedno:
Svakom je dano poslanje vrijedno!
Najveći dar… Život što buja…
Ne može nam ništa Zloga guja!
Jer, tko u Ljubavi je,
Vječni život već ima…
Sjetimo se toga i zahvalimo svima!
Toliko jednostavno, pomalo kao šala,
Ali zaista je tako:
Gospodine, hvala! ♥
Sjeta u zoru
Sjetna sam danas, Bože moj,
A sjeti svojoj ne znam ime ni broj…
Kao posuda nekad puna,
A često poluprazna,
Postavljam sebi pitanja razna:
Zašto još postoji zlo,
Kad život si dao za nas?
Zašto još ne smijem pjevati,
Od srca, na sav glas?
Zašto još uvijek, dok jutro se budi,
Ostavljaju nas, odlaze k Tebi,
Čak i najbolji ljudi?
Zašto se svađamo, ljutimo jedni na druge?
Zašto se ponekad čini
Da teža je radost od tuge?
Pomozi našoj nevjeri, Isuse mili,
Jer znamo: Ti si uz nas,
Ma gdje bili!
Taman da smo sada i u dolini smrti,
Ti si nam Ljubav i oko te Ljubavi sve se vrti! ❤
Slavica Cvitanušić; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
