ČOVJEK KOJI JE PUŠIO BIBLIJU „Čak i ako odustaneš od sebe, Bog ne odustaje od tebe“ Stranice ove knjige uvlače čitatelja duboko u jedan život – život osuđenoga ubojice koji, izrađujući cigarete od istrgnutih stranica Biblije, u samici spoznaje da je baš on Izgubljeni Sin pozvan biti sol zemlje i svjetlost svijeta…

Foto: Screenshot

Može li Bog odustati od ikoga?

Mogu li toliko zaglibiti u grijeh da me Bog ne bi potražio? Postoje li braća moja, djeca Božja, koju Otac ne može ili ne želi istinski prigrliti jer su ogrezla u grijeh? Može li Bog odustati od ikoga? Je li On doista živ sada i ovdje? Bezbroj se puta ova i slična pitanja množe u mislima svake duše koja želi kročiti Božjim putem. Ponekad su ona tiha i ne smetaju nam, a ponekad postanu glasna, nepodnošljiva, zaglušujuća. U takvim je trenucima knjiga Wilhelma Buntza Čovjek koji je pušio Bibliju snažan i oštar mač koji nam pomaže snažno spoznati istinu da je Bog doista živa, uporna i čista Ljubav koja nikada ni od koga ne odustaje. Stranice ove knjige uvlače čitatelja duboko u jedan život – život osuđenoga ubojice koji, izrađujući cigarete od istrgnutih stranica Biblije, u samici spoznaje da je baš on Izgubljeni Sin pozvan biti sol zemlje i svjetlost svijeta.

Ta će istina snažno zaživjeti i u nutrini svakoga čitatelja koji u ruke uzme ovu knjigu koja će ga duboko potresti, ali i potaknuti da bez straha i svim svojim snagama bude svjetlost svijeta

Dok su pod mojim prstima šuškale stranice ove knjige, pročitane u samo nekoliko sati, mojom su nutrinom prostrujale vjerojatno sve postojeće emocije: od zbunjenosti i zgranutosti, preko gnjeva, do ganuća i divljenja Bogu Ocu – Ljubavi koja liječi i podiže. Iznad svega, mojim su mislima odzvanjale riječi: „Čak i ako odustaneš od sebe, Bog ne odustaje od tebe.“ Te riječi najbolje sažimaju istinu koju zrcali Wilhelmov život, a zapravo i život svakoga Kristova sljedbenika. Ta će istina snažno zaživjeti i u nutrini svakoga čitatelja koji u ruke uzme ovu knjigu koja će ga duboko potresti, ali i potaknuti da bez straha i svim svojim snagama bude svjetlost svijeta. Wilhelm nas uči da, Božjom snagom, to doista možemo biti čak i kada mislimo da nemamo čime svijetliti jer „Ljudi promatraju naše lice. Kada na njemu prepoznaju svjetlost koju je Bog zapalio u nama, osjete to. I tada mi postajemo svjetlo svijeta.“ (str. 218.)

Valentina Jandrašek; Book.hr