Foto: Shutterstock
Njemačka mističarka blažena Anna Katharina Emmerich imala je viđenje anđelove intervencije vezano uz Božju pravdu. U prosincu 1819. Anna Katharina Emmerich pripovijedala je pjesniku Brentanu ovu viziju: „Vidjela sam oko crkve svetog Petra mnoštvo ljudi, mnogi su htjeli srušiti crkvu, dok su je drugi htjeli vratiti u prijašnje stanje. Vidjela sam papu u molitvi, okružena mnogim lažnim prijateljima, koji su često radili protivno njegovim odlukama. Jedna mala crna osoba mahnito je radila protiv crkve Božje i dok je ta posljednja dolazila tako slomljena, s druge strane je bila opet obnovljena, ali, istini za volju, bez mnogo snage. Vidjela sam mnoge redovnike koje sam poznavala, kao što je glavni vikar, i to me je ojačalo, dajući mi mnogo radosti. On je hodao kroz ruševine, a da ga nimalo nisu smetale te scene, i pripremao se za očuvanje ili izgradnju. Vidjela sam i svojeg ispovjednika; teško je hodao, vukući jedan veliki kamen. Ugledala sam i druge svećenike koji su, moleći iz brevijara, nosili jedan kamenčić kao da su vršili veliku žrtvu; kamenčić su nosili ispod plašta, spremni da ga odmah daju drugima. Oni su mi se činili kao da nemaju povjerenja u ono što rade i da ne žele znati koji je cilj tog posla. Te su vizije bile prepune bolne stvarnosti. Među tim slikama ukaza mi se prednji dio crkve, sav u ruševinama. Samo je Presveti i dalje kraljevao.
Kasnije sam ugledala žensku osobu kako se veličanstvena podiže na velikom trgu ispred crkve. Vidjela sam da se ona lako vinula u visinu i da je stigla do kupole. Stigavši tamo, primila je s obje ruke svoj ogroman plašt od zlatnih zraka i raširila ga je preko crkve u znak zaštite. (…)“
Kada je anđeo sišao s crkvene kupole, vidjela sam da se na nebu iznad kupole pojavio velik svjetleći križ, na kojem je visio Spasitelj.
„Ponovno sam vidjela crkvu svetog Petra i njezinu visoku kupolu. Mihael je sav blistav stajao na kupoli, odjeven u krvavocrvene haljine, s velikom bojnom zastavom u ruci. Za to vrijeme na zemlji je bjesnio veliki sukob. Zeleni i plavi borili su se protiv bijelih, nad kojima je visio mač i činilo se da su sasvim pobijeđeni, ali nitko nije znao zbog čega se bore. Crkva je pak poprimila vatrenocrvenu boju kao onu anđelove haljine i bilo je rečeno: ‘Ona će biti oprana u krvi.’ Što je duže trajala bitka, to je boja crkve bivala vatrenije crvena. Anđeo tada siđe s kupole na zemlju i uđe u žestoku bitku, a onda je prodro među bijele. Vidjela sam ga dakle u mnogim akcijama među stranama u borbi. Njegova nazočnost je čudesno ohrabrila bijele, ali nisu znali uzrok, jer je njima anđeo bio nevidljiv. Neprijatelje bijelih je, pod utjecajem te nevidljive snage, uhvatio strah i počeše bježati na sve strane. (…) Kada je anđeo sišao s crkvene kupole, vidjela sam da se na nebu iznad kupole pojavio velik svjetleći križ, na kojem je visio Spasitelj. Iz njegovih blistavih rana na sav svijet su isijavale zrake svjetla.“
Iz knjige „Pastiri i anđeli iz Fatime” autora Marcelloa Stanzionea. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
