Foto: illustrissima, Shutterstock
Pisanje konstitucija značilo je da Faustina sve ozbiljnije razmišlja o izlasku iz materinjeg samostana i osnivanju nove družbe. Različite osobe iz različitih razloga bile su zabrinute takvim stanjem stvari. Nije teško razumjeti zabrinutost poglavarica i ispovjednika. Morali su se voditi razboritošću, a razboritost im je govorila da se Faustina sprema na djelo koje prelazi njezine mogućnosti i da cijela ta stvar može imati izvor u sotonskim, a ne Božjim nadahnućima.
Jednog dana objavio joj se Sotona u liku anđela i naredio joj da mora baciti sve zapisano u peć…
A Sotona ju nikada nije napuštao. Jednom mu je uspjelo ostvariti svoj paklenski plan. U proljeće 1934. vlč. Mihael Sopoćko otputovao je u Svetu Zemlju i Egipat, pa ga nekoliko tjedana nije bilo u Vilniusu. Za to vrijeme Faustina nije povjeravala svoje objave drugomu ispovjedniku, već ih je zapisivala u Dnevniku. Jednog dana objavio joj se Sotona u liku anđela i naredio joj da mora baciti sve zapisano u peć. „Pišeš gluposti i izvrgavaš sebe i druge velikim neugodnostima“ – uvjeravao ju je.
„Što ti imaš od tog milosrđa? Čemu gubiš vrijeme na pisanje nekakvih iluzija? Spali sve to i bit ćeš mirnija i sretnija!“
„Što ti imaš od tog milosrđa? Čemu gubiš vrijeme na pisanje nekakvih iluzija? Spali sve to i bit ćeš mirnija i sretnija!“ Sestra Faustina nije imala od koga potražiti pomoć i kad joj se viđenje ponovilo, poslušala je naredbe tobožnjeg anđela. Po povratku s hodočašća vlč. Mihael Sopoćko saznao je od svoje pokornice što se dogodilo i objasnio joj koga je zapravo poslušala. Naredio joj je otvoriti spaljeni dio Dnevnika. Šteta ipak nije bila u potpunosti učinjena. Faustina je sada morala svoj dnevnik pisan u tajnosti, prepraviti i nadopuniti spaljeno. To je naštetilo jasnoći Dnevnika, jer nije uspjela reproducirati mnogo detalja koje je ranije zapisala.
Mrzio je Božju službenicu, mrzio je riječi koje su izlazile iz njezina pera. Lakše mu je bilo raspršiti joj misli, viđenja, govoriti joj da je sve to djelo njezine mašte. S ispisanim listom papira bilo je teže boriti se
Sotona je ponovno napadao Faustinu. Bilo mu je veoma važno da ne napiše konstitucije. Mrzio je Božju službenicu, mrzio je riječi koje su izlazile iz njezina pera. Lakše mu je bilo raspršiti joj misli, viđenja, govoriti joj da je sve to djelo njezine mašte. S ispisanim listom papira bilo je teže boriti se.
„Kad sam navečer pisala, začula sam ovaj glas u ćeliji: ‘Ne napuštaj ovu kongregaciju. Imaj sućuti prema sebi, jer očekuju te velike patnje. (…) Ako je napustiš, uništit ćemo te. Ne muči nas.’ Pogledah gore i vidjeh mnoga užasna čudovišta. Kad sam se prekrižila u mislima, odmah su se razbježali. Kako je strašno odvratan Sotona…“ (Dnevnik, 540)
Iz knjige „Svaka je duša poseban svijet“ autora Jana Grzegorczykog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.
