Foto: Shutterstock
Ništa nije pravovjernije, ništa teološkije, ništa izvrsnije i korisnije za um i za srce od posvete Prežalosnomu i Bezgrešnomu Srcu Marijinu. To je Srce ključno središte svih patnja koje je Majka Božja podnijela za naše spasenje. To je Srce Gospe od Sedam Žalosti, simbolički prostrijeljeno mačem, prema proroštvu starca Šimuna, i probodeno onim istim udarcem koplja koje je rascijepilo Srce njezina božanskog Sina pribijena na križ gdje je ona stajala – „stala Majka pod raspelom“, kako kaže sveti tekst.
Ništa nije pravovjernije, ništa teološkije, ništa izvrsnije i korisnije za um i za srce od posvete Prežalosnomu i Bezgrešnomu Srcu Marijinu
Pravedno, duboko značenje te scene, koja predstavlja jednu od najdirljivijih scena muke, nije nikada izmaknulo pogledu Crkve i vjernika. Odakle je to dolazila dragocjena krv, doduše, ljudska krv, ali krv jedinstvena i božanska zbog svoje čistoće, u koju nije mogao ući nikakav grijeh i koja je iz visine križa u potpunosti istekla za otkupljenje svijeta? Nije li možda bezgrešni izvor te dragocjene krvi bilo Srce njegove Majke? Isus je prolijevao krv koju je dobio od nje.
Ona ista krv koja je plamtjela sva usijana od ljubavi u Srcu Sina Čovječjega, kako ne bi gorjela jednakom vatrom i jednakom ljubavlju i u Majčinu Srcu? Kada prečesto grijeh ne bi otvrdnuo naša srca, i mi bismo izgarali od ljubavi prema svojoj božanskoj Majci, koju nam je Isus ostavio u nasljeđe kad je izdahnuo, jer nas je u boli donio na svjetlo i svojim nas je bolima poveo u vječni život.
Iz knjige „Berta Petit i pobožnost Prežalosnomu i Bezgrešnomu Srcu Marijinu“ autorice Irene Corone. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
