Foto: Shutterstock
Osloboditi ljude za služenje znači osloboditi ih da susreću potrebe drugih ljudi, bilo kad i bilo kako to mogu. I ne moraju se naprezati da dovuku grešnika unutar naših četiriju zidova.
Dajte im ono što im je potrebno: ljubav bez skrivenih namjera
Recimo to jasno: služenje nije pozivanje ljudi na crkvene službe. Pozivanje ljudi u crkvu zove se „pozivanje ljudi u crkvu“. Služenje je pomaganje ljudima. Ne sumnjam da poznajete ljude koji mrze Crkvu, ali im je potrebna ljubav. Zašto biste takvoga čovjeka pozivali u crkvu? Kakvog smisla ima pozivati u crkvu ljude koji mrze Crkvu? Dajte im ono što im je potrebno: ljubav bez skrivenih namjera. Ako je netko bolestan, nije mu potrebna pozivnica za službu u crkvi. Potrebna mu je vjernikova molitva za ozdravljenje i njegova ili njezina pažnja i skrb.
Kršćanstvo nije religija jer nije usredotočeno na ljudske napore da dosegne Boga, već upravo suprotno
Smatram da je nemoralno dovlačiti ljude u crkvu, sprijateljiti se s nekime samo da bismo od njega ili nje načinili obraćenika ili namamiti čovjeka u crkvu samo zato da bismo dobro izgledali i bili bolji od neke druge Crkve. Nismo na utrkama i ne trebaju nam nepoštene metode koje nas i naše motive predstavljaju u pogrešnome svjetlu. (…)
Kada pokušavamo ljude dovesti Bogu, stvari smo postavili naopako. Religiozni smo umjesto da smo kršćani. Za mene je to velika razlika. Zovem je „Emanuelov princip“. O Isusovu rođenju čitamo: „Gle, djevica će začeti i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel, što je u prijevodu: Bog je s nama.“ (Mt 1,23) Isus je bio doslovni Emanuel; on je bio – Bog je s nama. Došao je k nama i donio nam Boga.
To znači da ne moramo odvoditi ljude na neko mjesto, trebamo samo doći do njih
To je kršćanstvo – dovesti Boga ljudima ondje gdje se oni nalaze. To znači da ne moramo odvoditi ljude na neko mjesto, trebamo samo doći do njih. Kada se ispružimo i dotaknemo ih, i Bog to čini. To nije taština, već kršćanstvo. „Bog je u Kristu svijet pomirio sa sobom.“ (2 Kor 5,19) A što je Krist rekao o nama? „Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas.“ (Iv 20,21) Po sili Svetoga Duha možemo Boga dovesti ljudima baš kao što je Isus to činio.
Što je Isus radio dok je bio na zemlji? Iscjeljivao je ljude, a mnogi mu nisu ni zahvalili. Poučavao je ljude. Volio ih je. Dijelio je s njima svoj život. Pokazao im je što mogu biti. Davao im je upute. Trpio je njihove neuspjehe i strpljivo im ukazivao na bolji put. Neki su ljudi odgovorili Isusu, a neki nisu. Oni koji su odgovorili na njegov dodir bili su spašeni. A on i danas djeluje na potpuno jednak način kroz svoj narod.
Mi smo besplatno primili od Krista, zato besplatno i dajemo
To je uzbudljivo jer znači da ne moramo čekati da društvo dođe u crkvu. Mnogi se župnici trude dovesti društvo u crkvu. Ne mogu to ni zamisliti. Kako bi milijun ljudi moglo ući u moju crkvu? Ali mogu zamisliti kako Crkva ulazi u društvo. To je jednostavna stvar. Samo pustite ljude da idu i oni će dotaknuti svaki sloj društva i posijati sjeme koje će proizvesti život. Ali ne smijemo ih ohrabrivati da varaju ljude ili ih iskorištavaju. Naš je svijet već dovoljno iskorišten. Svatko želi nešto, igra neku igru ili prodaje robu. Mi smo besplatno primili od Krista, zato besplatno i dajemo. Trebamo samo davati bez skrivenih primisli i voljeti ljude ondje gdje se nalaze. Trebamo ih voljeti čak i ako nikada ne dođu u našu crkvu.
Iz knjige „Ljubav, prihvaćanje i opraštanje“ autorâ Jerrya Cooka i Stanleyja C. Baldwina. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu, u izdanju Biblioteke Vinograd, možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
