Počela je čeznuti za samostanskim životom
Sveta Marija od Propetog Isusa Baouardy, poznata i kao Mariam (Mirjam) iz Abellina, palestinska redovnica, bosonoga karmelićanka, prozvana „liljanom Palestine“ i „glasnicom Duha Svetoga“, mističarka i stigmatičarka, rođena je 5. siječnja 1846. u palestinskom selu I’billinu (Abellinu) kod Nazareta (Galileja, danas sjeverni Izrael), kao Mariam (Mirjam) Baouardy, kći libanonskih roditelja, melkita, Giriesa Baouardyja i Mariam Chahine, trinaesto od četrnaestero njihove djece i jedina kći (svi njihovi sinovi umrli su u ranom djetinjstvu). Krštena je u Melkitskoj katoličkoj crkvi (kršćani istočnog obreda), a dvije godine kasnije rodio se njezin mlađi brat Boulos. Ubrzo nakon toga, 1848., umrli su Marijini roditelji, a nju je usvojio očev brat, koji se nastanio u Aleksandriji (Egipat). Marijina brata usvojila je neka obitelj iz Nazareta i ona ga nikada više nije vidjela. Kad je Marija navršila trinaest godina, stric ju je želio udati za brata svoje žene u Kairu, ali ona je to odbila. Nakon toga zaposlila se kao služavka i bila izložena poniženjima i nasilju jer nije željela prijeći na islam. Pobjegla je brodom u Bejrut (Libanon), a u svibnju 1863. zaposlila se kao kuharica kod jedne arapske obitelji u francuskom gradu Marseilleu. Počela je čeznuti za samostanskim životom pa je u svibnju 1865. ušla kao novakinja u samostan Sestara svetog Josipa (Le Capelette, Marseille). Gospodin ju je tada odlikovao svojim svetim ranama, a tamošnje sestre nisu je željele primiti u svoj red.
Kad je govorila o Duhu Svetom, činila je to žarkim zanosom i djelovala preobraženo
U lipnju 1867. stupila je u karmelićanski samostan u Pauu (Akvitanija, jugozapadna Francuska) i uzela redovničko ime Marija od Propetog Isusa. Poslana je 1870. kao misionarka u indijski grad Mangalore (država Karnataka, jugozapadna Indija), gdje je 21. studenoga 1871. položila svečane redovničke zavjete. Zbog neslaganja s tamošnjim biskupom Garrelonom, koji nije vjerovao u njezine vizije, vratila se u studenom 1872. u matičnu kuću u Pau. U kolovozu 1875. poslana je u svoju rodnu Palestinu, gdje je pod njezinim vodstvom sagrađen karmelićanski samostan u Betlehemu. Mističarka i stigmatičarka, mnogo je trpjela, a naročitu pobožnost razvila je prema Duhu Svetom. Kad je govorila o Duhu Svetom, činila je to žarkim zanosom i djelovala preobraženo. U njezinim viđenjima često su je posjećivali Isus i Marija. Ljudi su je viđali kako lebdi u zraku, a posjedovala je i darove ekstaze, čitanja savjesti i proročanstava. Prema nekim izvorima, zahvaljujući njezinoj viziji otkriveno je biblijsko mjesto Emaus. Preminula je na današnji dan, 26. kolovoza 1878., u Betlehemu (Palestina). Njezine relikvije počivaju u karmelićanskoj crkvi u Betlehemu, a njezin grob časte i kršćani i muslimani. Blaženom ju je proglasio papa Ivan Pavao II. 13. studenoga 1983., a svetom papa Franjo 17. svibnja 2015. Imenjakinja je naše hrvatske blaženice, Marije od Propetog Petković, s kojom je ponekad miješaju. Prigodom svečanosti njezine kanonizacije na Trgu svetog Petra u Rimu, papa Franjo pored ostalog je rekao: “Iz vječne ljubavi Oca i Sina, koja u nama boravi po Duhu Svetom, snagu crpi naše poslanje i naše bratsko zajedništvo; iz nje uvijek iznova izbija radost nasljedovanja Gospodina na putu njegova siromaštva, djevičanstva i poslušnosti; i ta ista ljubav poziva nas na rast u kontemplativnoj molitvi. To je na osobit način iskusila sestra Marija Baouardy koja je – ponizna i neuka – znala davati savjete i teološka razjašnjenja krajnje jasnoće, što je plod njezina trajnoga dijaloga s Duhom Svetim.”
Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
