Foto: Shutterstock
Mali Roko Vidaković s otoka Krka, prije svoje smrti imao je samo jesnu želju, otići Gospodinu, prenosi bitno.net
Na samom početku korizme, 29. veljače, među anđele je “odlepršao” Roko Vidaković, jedanaest i pol godišnji dječak iz Punta na Krku.
Bolovao je gotovo pune četiri godine, sve vrijeme noseći svoju tešku bolest tiho i bez prigovaranja, gotovo s vedrinom. Čak i posljednjih šest mjeseci, koje je proveo gotovo potpuno nepokretan na dječjem odjelu Instituta za tumore u Zagrebu. Tu je, pomalo izgubivši i vid, još više zavolio duhovnu glazbu (osobito “Božju pobjedu”), koju je slušao držeći pod rukama plišane lutke dragih životinja, ali i Isusa i Marije.
Neobična želja
Ni dva tjedna prije konačnog rastanka, jednom je majku – koja je s njim živjela u bolničkoj sobi – iznenadio rekavši: “Ja bih išao gore!” Mama je pomislila kako želi da ga pomakne na krevetu, poviše ili na stranu, što je strpljivo činila stoput dnevno, no toga puta nije to želio. I dalje je govorio: “Gore, hoću gore”…, upirući čelom i očima uvis. Majka ga je upitala zašto bi išao “gore” i ima li koga ondje, a on je rekao da ih ima puno, da ih poznaje, ali im ne zna imena. I da im je lijepo.
Još jednom je načeo tu temu, već jedva govoreći, pitajući mamu hoće li ga ona “pustiti da ide gore”… I onda, nekoliko dana poslije toga, tiho je “otišao gore”. Baš u trenutku kad su u bolničkoj sobi bili i njegovi roditelji, brat i sestra, baka… Baš kao da mu je Bog dao milost odabrati trenutak odlaska, u kojem će ga najdraži ispratiti “gore”, gdje već zna da će mu biti lijepo, još i bolje nego ovdje “dolje”…
Sigurno upravo zato, svi koji su ostali u tuzi zbog Rokova odlaska i svi koji su molili za njegovo ozdravljenje, ostali su neobično umireni i utješeni. Znajući da sad, “od gore”, u dobrom društvu i Božjoj blizini, on moli za sve njih.
Izvor: bitno.net
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
