Foto: Shutterstock
Cijeli život stvaramo svoje planove. Što ćemo ručati, raditi u popodnevnim satima, kako ćemo provesti cijeli tjedan. Planiramo osobni pa čak i duhovni rast. Pri tome se često oslanjamo samo na sebe. Razlog tome je naše egocentrično samouvjerenje da naš život možemo kontrolirati, te tom samokontrolom poštedjeti sebe od mogućih kritika drugih. To bi značilo „umrijeti sebi“ što je vjerojatno najteža životna lekcija svakoga od nas.
Imamo li mi zaista kontrolu nad svojim životom, ili je to samo privid koji smo stvorili da se zaštitimo od su-odnosa s pojedinim ljudima koji su često križ našeg života s kojim se teško nosimo?
Ne, dragi ljudi, mi nemamo kontrolu nad vlastitim ponašanjem!
Svake Korizme odaberemo barem jednu lošu naviku koju želimo promijeniti. Napravimo plan detaljni kako bismo ju uspjeli kontrolirati. No, čineći to svojim ljudskim snagama, gotovo svaki put pokleknemo. Čini li Vam se poznato? Naravno, svako odricanje ima učinka, ali se uvijek, nakon što iznova pokleknemo, vraćamo na sam početak. Tog trenutka shvatimo da mi nemamo kontrolu nad vlastitim ponašanjem. Čovjek je preslabo biće da bismo bez Božje intervencije uspjeli doći do cilja. Nakon što padnemo, često nas svlada očaj i beznađe, osjećamo se neuspješni, beskorisni. Koliko god nas naše ponašanje počne čak i užasavati, počinjemo shvaćati da smo nemoćna ljudska bića kojima je nasušna potreba Božansko milosrđe na svim područjima života.
Sve bismo promijenili kad bismo mogli, sve bismo popravili. Ali sami to ne možemo!
U svijetu su se počele događati stvari koje izmiču ljudskoj kontroli. Trenutno, virus remeti sve naše planove. Sve stavlja izvan naše kontrole. Voljeli bismo promijeniti barem nešto, samo kad bismo mogli… Popravili bismo sve, popravili bismo i sebe, odmah ovog časa. Ali, postajemo svjesni svoje ljudske ograničenosti!
Našim životima počinju upravljati negativne emocije koje dolaze nakon spoznanja da nam je uskraćen gubitak kontrole nad vlastitim životom. Želimo nekoga okriviti da bismo skrenuli pozornost sa svoje savjesti kojoj ćemo, vjerojatno tek kada iscrpimo sve ostale mogućnosti, postaviti pitanje nisam li i ja svojim neodgovornim ponašanjem postao su-odgovoran za situaciju. Stres! Razočaranje. Svijetom, ljudima, na kraju sobom.
Nismo li svi upravo naučili životnu lekciju?!
Ova Korizma postala je rješenje za naš život. Što će donijeti sutra, ne možemo znati. Možda ćemo se razboljeti, možda – ne. Možda će virus, taj nevidljivi „ smrtonosni razbojnik“ zarobiti osobu koju volimo? Nitko od nas nema kontrolu nad životom!
Dopustimo si da ozdravimo, otkrijmo lijek u Božjem milosrđu
Dopustimo si! Pustimo Gospodina da nas u životu vodi. Dopustimo da na pramac lađe našeg života sjedne Onaj koji zna što je za nas najbolje i gdje je put kojim trebamo ići. Dopustimo da nas ozdravi.
Nikada možda nismo bili bliži otkrivanju Tajne života. Kad jednom prepustimo kormilo Gospodinu, nikada više nećemo niti imati želju biti onaj stari čovjek koji grčevito sve i svakoga želi držati pod svojom kontrolom, u svojim rukama. Prestanimo hraniti svoju oholost i naučimo ljubiti, poštovati i cijeniti svaki dan. Jer on ne pripada nama. Samo nam je od Boga darovan. Da budemo dobri ljudi jedni drugima.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
