Foto: Shutterstock
Jedna od lošijih stvari koje možemo činiti jest da loše pričamo sami o sebi.
„Glup/a sam, nikad ništa ne napravim dobro“, „Ružan/ružna sam“! „Debeo/debela sam“! … Koliko takve riječi štete nama, našoj duši, dobro pokazuje ono što se je dogodilo Joyce:
Jednoga jutra, nedugo nakon što sam rodila sina, muž i ja smo se posvađali. Kada je otišao na posao, ostala sam sjediti u kuhinji sa svojim djetetom hraneći ga. I počela sam govoriti na glas: „Da, ja sam opet kriva, nikad ne mogu ništa dobro napraviti. Ja sam jedna velika pogreška, glupa sam, loša…“ U tom trenutku osjetila sam i, slobodno mogu reći i vidjela, prisutnost Zloga kako mi se polako približava. Počeo me je obuzimati strah, ali tada sam počela glasno i brzo govoriti: „Ja sam pravednost Božja u Kristu. Ja sam pravednost Božja u Kristu…!“ (2 Korinćanima 5,21). Što sam to više i glasnije ponavljala, to se Zlo sve više udaljavalo od mene…)
Bog nas uči pravednosti! Mnogo toga činimo nesvjesno, ali činiti loše stvari svjesno može biti veoma opasno. Bog nam daje poseban blagoslov – da postajemo svjesni, da raspoznajemo i shvaćamo jer tada postajemo odgovorni za svoje postupke. A kada nešto spoznamo, tada dolazi Zli da nas u tome testira. A „prokušanost naše vjere rađa postojanošću“ (Jakovljeva 1,4). Budimo pozorni i budni!
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Priredila Tea Tišljarić; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
