Foto: Shutterstock
Jedna od najvećih usluga koje Crkva može ponuditi društvu je mjesto gdje ljudi mogu biti iscijeljeni – fizički, duhovno i emocionalno ozdraviti. Mjesto gdje će biti voljeni, prihvaćeni i gdje će im biti oprošteno. Ljudi su ranjeni. Slomljeni. Život im ne funkcionira jer su bez Isusa. Njima ne treba još programa i aktivnosti. Potrebno im je mjesto gdje će ozdraviti. Ne mora to biti neko elegantno mjesto. Okruženje ne mora biti impresivno. Ljudi ne moraju biti superduhovni. Trebaju samo biti neprijetvorni i puni ljubavi, prihvaćanja i opraštanja.
Ingrid bi stajala u kutu u staroj, potrganoj jakni smrdeći kao kanta za smeće i zračeći neprijateljstvom. Nakon nekog vremena počela me posjećivati u uredu. Nikada nisam doživio ništa slično
Ingrid je bila srednjoškolka koja je LSD-jem uništila mozak (drogom koja je bila popularna u 70-im godinama 20. stoljeća). Već je u prvom razredu srednje škole tvrdila da je prošla 500 „tripova“. Bila je bijesna, buntovna i otuđena. Nije dolazila iz kršćanske obitelji, nije znala ništa o kršćanstvu. U svojoj je srednjoj školi promijenila sve razrede i iz svih su je izbacili.
Ingrid je došla u Crkvu East Hill s prijateljicom koja se pretvarala da slijedi Isusa, ali je uskoro nestala. Ingrid bi stajala u kutu u staroj, potrganoj jakni smrdeći kao kanta za smeće i zračeći neprijateljstvom. Nakon nekog vremena počela me posjećivati u uredu. Nikada nisam doživio ništa slično. Samo bi sjela na pod i promatrala me 10-15 minuta, ali je meni to izgledalo kao vječnost. Tada bi ustala i izišla bez ijedne riječi.
Njezin školski savjetnik me nazvao i rekao: „Ne znam što se dogodilo Ingrid, ali ona je potpuno druga osoba“
To je trajalo nekoliko dana. Pokucala bi mi na vrata, ušla u ured, sjela i promatrala me. Rekao bih joj nešto, ali mi ona nije odgovarala te bih nastavio s radom. Nakon nekog vremena, ustala bi i otišla. Osjećao sam da se nešto događa u njezinu životu, ali nisam razumio što.
Jednoga dana, usred toga sastanka bez riječi, pogledao sam je i primijetio da tiho plače. Rekao sam: „Želiš li razgovarati?“
„Moram primiti Isusa“, rekla je i počela govoriti o grozotama svoga života.
Ingrid je primila Isusa i neko joj je vrijeme bilo vrlo teško. Prestala se drogirati i Bog je počeo obnavljati njezin um. Otišla je jednom učitelju iz svoje škole, ispričala se i zamolila da joj dopuste pratiti nastavu. Njezin školski savjetnik me nazvao i rekao: „Ne znam što se dogodilo Ingrid, ali ona je potpuno druga osoba.“
U međuvremenu, kako ju je Bog ozdravljao, Ingrid je počela osjećati breme za drugu djecu u nevolji
Morali smo je provesti kroz neke stvari. Otac joj je bio alkoholičar koji ju je tukao jer je dolazila u Crkvu. Njezina je majka bila veoma neurotična. Bio je divan dan kada je maturirala s najvišim ocjenama. Poklonila mi je kićanku sa svoje maturantske kape, još je uvijek čuvam.
U međuvremenu, kako ju je Bog ozdravljao, Ingrid je počela osjećati breme za drugu djecu u nevolji. Upoznala se sa službenicima i kapelanima u popravnome domu i s vremenom se zaposlila na mjestu savjetnika u jednoj državnoj instituciji. Svoje je breme podijelila s drugima u Tijelu i uskoro smo imali timove koji su svakoga tjedna posjećivali popravne domove u zapadnome Oregonu. U tu se službu uključilo pedesetak ljudi.
Ingrid (ili od milja Ink) je još uvijek posvećena rizičnoj djeci. Stotine su iskusile njezinu ljubav i skrb.
Iz knjige „Ljubav, prihvaćanje i opraštanje“ autorâ Jerryja Cooka i Stanleyja C. Baldwina.
Knjigu, u izdanju Biblioteke Vinograd, možete kupiti po sniženoj cijeni od 56 kuna ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
