Foto: Shutterstock

Kada govorimo o ponašanju djece, nerijetko možemo čuti da sve češće imamo djecu s problemima u ponašanju. Što danas uopće znače problemi u ponašanju? Prema autoru Stanlyu Greenspanu, to su obrasci ponašanja koji se u društvu smatraju lošima.

Tim vođenjem, djeci treba omogućiti da sami grade svoju osobnost i pronalaze ono što im najbolje dogovara. Kada iskustvom steknu samopouzdanje, izgradili su temelj svoje osobnosti

Rani odgoj može promijeniti djetetovo ponašanje i njegovu osobnost, ali i rad njegova živčanog sustava. Uloga roditelja je da djeci pokažu kako se suočit s problemima te da im pokažu kako se nositi s posljedicama. Svako dijete ima svoju posebnu osobnost i po tome pronalaze osobe koje im bolje odgovaraju u igri, prijateljstvu, komunikaciji. Neka su djeca preosjetljiva na podražaje pa traže više verbalnih kontakta, dok djeca koja su nedovoljno osjetljiva traže više fizičkih kontakta. Tim vođenjem, djeci treba omogućiti da sami grade svoju osobnost i pronalaze ono što im najbolje dogovara. Kada iskustvom steknu samopouzdanje, izgradili su temelj svoje osobnosti.

Već ranije je napomenuto da dijete od samog rođenja komunicira sa svojim roditeljima i bliskim osobama. Na taj se način uspostavlja komunikacija i povjerenje između djece i odraslih. Prije same verbalne komunikacije djeca na nama vide neverbalne znakove, kao što su osmijeh, mrštenje… Ti ih neverbalni znakovi također povezuju s odraslima. Djeca koja su tijekom djetinjstva zakinuta za takve facijalne ekspresije, često se susreću i s teškoćama u komunikaciji u odrasloj dobi. Nerijetko pogrešno shvaćaju sugovornike što onda dovodi i do otuđivanja ili konflikta.

Tijekom ranog djetinjstva, dok se emocionalna komunikacija još nije u potpunosti razvila, djeca svoj osjećaj ljutnje ispoljavaju udaranjem ili bacanjem igračaka

Tijekom ranog djetinjstva, dok se emocionalna komunikacija još nije u potpunosti razvila, djeca svoj osjećaj ljutnje ispoljavaju udaranjem ili bacanjem igračaka. Ovdje se javlja razmišljanje o postupcima koje djeca rade, što je opet usko povezano s emocijama. Kod ove povezanosti djeca razvijaju i svoje logičko razmišljanje. Kada djeca počnu razmišljati, počinje proces maštanja. Neka djeca maštaju tijekom cijele igre. Djevojčice mijenjaju glasove i posuđuju ih svojim lutkama. Dječaci ulaze u svoj svijet mašte i postaju superheroji. Uz tu njihovu snagu, često usputno dolazi i osjećaj straha. Zamišljaju čudovišta ispod kreveta, vještice na tavanima… Nakon što ta faza završi, djeca postaju emocionalno stabilnija.

U knjizi Stanleya Greenspana možemo pronaći kategorizaciju, tj. pet osnovnih tipova djece. On ih karakterizira prema njihovoj osobnosti koja proizlazi iz prirođenih tjelesnih karakteristika: preosjetljiva, povučena, prkosna, nepažljiva i aktivno/agresivna. Ako sagledamo ove karakteristike, vidjet ćemo da naše dijete ima jednu izraženiju, a druge tek ponekad dolaze do izražaja. Doktor Greenspan ukazuje i na kombinacije tipova i kako djelovati u određenim situacijama. Kod svakog tipa djece postoje neke određene situacije koje se uvijek moraju izbjegavati, ali i one koje mogu biti od velike pomoći.

Pronaći odgovorajuć stil odgoja

Bitno je naglasiti da sami možemo izgraditi svoj stil odgoja i prilagoditi ga djetetovoj osobnosti. Time mu možemo pomoći da izgradi svoj stav, da se nauči nositi sa svojim slabim stranama i problemima na koje će nailaziti tijekom svog odrastanja.

Tea Tišljarić; Book.hr