Foto: Shutterstock
Kad ne bismo propuštali jutarnje tišine tada bismo svako jutro načinili duhovnu toaletu i onda u dan ulazili sretni, puni snage i čovječnosti. Kad ne bismo propuštali toliko malih dobrih djela koja možemo činiti sve bi bilo čovječnije, civiliziranije, kulturnije i vjernije.
Koliko je samo lijepih pogleda trebalo da neki ljudi odrastu, da neki čovjek ne postane pijanac, da se netko ne ubije.
Samo zato što toga nije bilo, što je to manjkalo, svijet je…
Često je dovoljan samo osmijeh, ispružena ruka, pozdrav u prolazu; samo jednom treba suspregnuti srdžbu i prihvatiti čovjeka, oprostiti mu, pružiti komadić kruha, čašicu razgovora – i već se nečiji život može stostruko promijeniti. Samo zato što toga nije bilo, što je to manjkalo, svijet je tako jadan.
Iz knjige „Gdje je izlaz“ autora Tomislava Ivančića.
Izdavač: Teovizija.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
