Na Božić čitamo tekst koji nas podsjeća na Isusovo porijeklo Nabrajaju se članovi Njegove zemaljske obitelji. Navođenje predaka dokumentira zemaljsko porijeklo našega Gospodina. Čitamo ga zbog toga kako bismo jasno vidjeli da je Isus izišao iz obitelji opterećene velikim grijesima

Foto: Brian A Jackson, Shutterstock

Svake godine za Božić čitamo tekst koji nas podsjeća na Isusovo porijeklo.

Čitamo ga zbog toga kako bismo jasno vidjeli da je Isus izišao iz obitelji opterećene velikim grijesima…

Nabrajaju se članovi Njegove zemaljske obitelji. Navođenje predaka dokumentira zemaljsko porijeklo našega Gospodina. Čitamo ga zbog toga kako bismo jasno vidjeli da je Isus izišao iz obitelji opterećene velikim grijesima.

Isusovo rodoslovno stablo

Obitelj je kao stablo. Ovdje imamo na umu genealoško stablo. Promotrimo sada Isusovo rodoslovno stablo.

Ovo je stablo lakše sebi predočiti dok u kutu naše sobe stoji jelka koja još širi svjež miris šume, okićena veselim, šarenim lampicama. Svaku lampicu možemo zamisliti kao neko ime spomenuto u rodoslovlju. No, prije nego božićno drvce dođe u naš dom, mora biti posječeno, odrezano. U ne tako davna vremena, radilo se to uz pomoć vrlo jednostavnog alata, sjekire.

Samo stablo koje je odrezano od truloga korijena grijeha svojih predaka može dati zdrav plod, pun svjetla…

Sveti Ivan Krstitelj govori: „Već je sjekira stavljena na korijen drveću. Svako drvo koje ne rađa dobra roda siječe se i u oganj baca“ (Mt 3,10). Sjekira je znak obraćenja, ono čime se „stablo“ odsijeca od bolesnog korijenja grijeha. „Gledajte da tko ne ostane bez Božje milosti, da ne uzraste kakav gorki korijen, i ne počini štete, da se mnogi ne okaljaju“ (Heb 12,15).

Samo stablo koje je odrezano od truloga korijena grijeha svojih predaka može dati zdrav plod, pun svjetla. To svjetlo se nalazi u Isusu i dano je svima koji odbace grijeh i sve bolesno što on nosi sa sobom i što je posljedica grešnog prokletstva koje, moguće, traje još od vremena naših dalekih predaka ili naših roditelja. Blagdansko drvce, omiljena božićna jelka, može biti i slikom tvoje obitelji koja će samo onoliko svijetliti Kristovim svjetlom, koliko se u svim svojim članovima pojedinačno, sve do tvoje djece i unučadi, kao i u svim pokoljenjima do tebe, odsječe od grijeha sjekirom osobnog obraćenja.

Zar nisi uočio da su neke tvoje karakterne osobine genetski uvjetovane, jer spadaju u cijeli jedan spektar sklonosti karakterističnih samo tvojoj obitelji, i da…

Jako važno Bogu

Često se susrećemo s rodoslovljima u Svetome Pismu. Iako se nama ovo iščitavanje imena može učiniti vrlo dosadnim, Bogu je postojanje obiteljskog stabla jako važno jer po tome možemo vidjeti da je svatko u obitelji važan. Svaki njezin član unio je u nasljeđe roda nešto vrlo važno – dobro ili zlo. Od iznimne je važnosti čija smo djeca i unučad, tko su bili naši preci i kakve krivice leže na nama. No, isto je tako od velike važnosti kakve će krivice ležati na našoj djeci i unučadi. Kada je Isus pozvao Natanaela rekao mu je da ga je vidio ispod smokvina stabla. Iz ovih riječi je moguće tumačenje da je Isus poznavao Natanaelovu obitelj i zbog toga je znao što od njega može očekivati. „Poznavao je njegovu krasnu obitelj, njezine mane i vrline.“ (Ben Rubin)

Zašto?

Zar nisi uočio da su neke tvoje karakterne osobine genetski uvjetovane, jer spadaju u cijeli jedan spektar sklonosti karakterističnih samo tvojoj obitelji, i da, možda ne možeš savladati upravo one mane s kojima je problema imao i tvoj djed? Primjećuješ li da u tvojoj obitelji djeluje neko prokletstvo, ili se stalno pojavljuju iste nesreće? Zar se nisi upitao zašto? (…)

Iz knjige „Zašto Bog dopušta patnju” autora patera Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje.

Za Book.hr priredila M. V., odabrala A. P.