Foto: Shutterstock
Uz današnje evanđelje: Lk 20,27-38
Bog nije Bog mrtvih, nego živih.
Jeruzalem, utorak prije Pashe; dan.
»… Sluša ovo i ono od mnogih hodočasnika koji ga zapitkuju, hrabri ih, odrješuje, ozdravlja. Prolaze sati. Izlazi iz Hrama da bi otišao valjda izvan vrata, uzeti hranu što mu je donose Lazarove sluge, zadužene za to. Ponovno se vraća u Hram kad je već poslije podne. Neumoran. Milost teče iz njegovih ruku koje polaže na bolesnike, a mudrost iz njegovih usana u pojedinim savjetima koje daje mnogima koji mu se približuju. Izgleda da želi sve utješiti, sve ozdraviti, prije nego što neće moći više činiti.
Dan je već gotovo na izmaku i apostoli, umorni, sjede po zemlji ispod trijema, zapanjeni neprestanim kretanjem mnoštva kako je to u hramskim dvorištima neposredno prije Pashe, kada se Neumornome približuju neki bogati, sigurno bogati, ako je suditi prema raskošnim haljinama. Matej, koji dremucka samo jednim okom, diže se drmajući ostale. Kaže: „K Učitelju idu saduceji. Ne ostavljajmo ga sama da ga ne bi vrijeđali ili da ne bi pokušali nauditi mu, ili da ga još ne izruguju.“ Svi ustaju sustižući Učitelja te ga odmah okruže. Vjerujem da dobro naslućujem da je pri odlasku ili pri povratku u Hram oko šeste ure tu bilo nekih represalija.
Reci nam: kod uskrsnuća tijela, ako je uopće istina da ljudi uskrsavaju i da nas nadživljuje duša i da se opet združuje s tijelom posljednjeg dana, obnavljajući žive, koji će od sedmero braće imati ženu…
Saduceji, koji iskazuju Isusu poštovanje čak s pretjeranim naklonima, kažu: „ Učitelju, tako si mudro odgovorio herodovcima, da nam je došla želja da i mi dobijemo zraku tvoga svjetla. Slušaj! Mojsije je rekao: „Ako netko umre bez djece, njegov brat neka uzme za ženu udovicu dajući (na taj način) potomstvo bratu“. I sada, bilo je među nama sedmero braće. Prvi, uzevši za ženu djevicu, umre ne ostavljajući poroda i tako ostavi ženu bratu. Pa i drugi umre bez poroda, a isto tako i treći koji je uzeo ženu udovicu dvojice prije njega i tako uvijek, sve do sedmoga. Na koncu, nakon što je bila udana za svakoga od sedmero braće, umre i žena. Reci nam: kod uskrsnuća tijela, ako je uopće istina da ljudi uskrsavaju i da nas nadživljuje duša i da se opet združuje s tijelom posljednjeg dana, obnavljajući žive, koji će od sedmero braće imati ženu (za svoju ženu) s obzirom da su je na Zemlji imala sva sedmorica?“
“Oni jesu kao što su Mojsije, proroci, pravednici, kao što je na nesreću, Kain i kao što jesu oni iz doba potopa i Sodomljani i svi što su umrli u smrtnom grijehu; Bog nije Bog mrtvih, nego živih.“
„Varate se. Ne shvaćate ni Pisma ni moć Božju. Drugi život će biti vrlo različit od ovog života i u vječnom Kraljevstvu neće biti potrebâ tijela kao u ovome. Jer zaista nakon konačnog Suda tijelo će ustati i ponovno se združiti s besmrtnom dušom obnovljeno u potpunosti, živo kao sada i još bolje nego što je sada živa i moja i vaša osoba, ali ne više podložno zakonima, a naročito ne poticajima i zlouporabama koje sada postoje. U uskrsnuću ljudi i žene neće se niti ženiti niti udavati, nego će biti slični Anđelima Božjim na Nebu, koji se ne žene niti se udaju, pa ipak žive u savršenoj ljubavi, koja je božanska i duhovna. A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali kako je Bog iz gorućeg grma govorio Mojsiju? Što je tada Svevišnji rekao? ‘Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev’. Nije rekao: ‘Ja sam bio’, po čemu bi dao do znanja da su Abraham, Izak i Jakov bili, ali da ih više nema. Reče: ‘Ja sam’. Jer Abraham, Izak i Jakov jesu. Besmrtni. Kao i svi ljudi u besmrtnom dijelu, sve dok traju vjekovi, a onda i s uskrslim tijelom kroz vječnost. Jesu kao što su Mojsije, proroci, pravednici, kao što je na nesreću, Kain i kao što jesu oni iz doba potopa i Sodomljani i svi što su umrli u smrtnom grijehu; Bog nije Bog mrtvih, nego živih.“
A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali kako je Bog iz gorućeg grma govorio Mojsiju? Što je tada Svevišnji rekao?
„I Ti ćeš umrijeti pa zatim oživjeti?“ kušaju ga. Već su umorni od hinjenja blagosti. Mržnja je tolika da se ne znaju suzdržati. „Ja sam živi i moje tijelo neće upoznati truleži. Kovčeg nam je bio uzet, sadašnji će biti uzet također kao simbol. Tabernakul (šator) nam je bio oduzet i bit će uništen. Ali pravi Hram Božji neće moći biti niti oduzet niti uništen. Kada njegovi protivnici budu vjerovali da su to učinili, tada će biti čas kad će se ustoličiti u pravom Jeruzalemu u svojoj slavi. Zbogom.“
I žurno krene prema Dvorištu Izraelaca, jer srebrne trube zovu na večernju žrtvu.«
Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno”. Izvor: https://valtortahr.wordpress.com/
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
