Foto: Shutterstock
Učiteljica je jednog dana zamolila učenike da na papiriću napišu imena svojih prijatelja iz razreda i da pored svakog imena ostave malo mjesta. Tada im je rekla neka razmisle što najljepše mogu reći o svakom učeniku i onda neka to zapišu.
Kad su završili, učenici su papire predali učiteljici. Ona je preko vikenda napisala svako ime na list papira i pored pojedinog imena navela sve lijepo što su učenici napisali. U ponedjeljak je svakom učeniku predala papir s njegovim imenom. Ubrzo su se svi smiješili…
„Nisam imao pojma da nekom nešto značim!”
„Zaista?” „Nisam imao pojma da nekom nešto značim!” čuli su se šapati… „Nisam znala da se tako sviđam drugima.”
Ti se ‘popisi’ kasnije više nisu spominjali. Učiteljica nije znala jesu li učenici razgovarali o tome međusobno ili sa svojim roditeljima, ali to nije bilo važno. Vježba je ispunila svoj cilj. Učenici su bili sretni sobom i drugima.
„Jeste li Vi Markova učiteljica?”
Godinama kasnije jedan od učenika poginuo je u ratu i učiteljica je otišla na njegov pogreb. Crkva je bila prepuna njegovih prijatelja; jedan za drugim prilazili su lijesu kako bi mu odali posljednju počast. Učiteljica je prišla posljednja. Dok je stajala ondje, jedan od vojnika koji su bili zaduženi za nošenje lijesa upitao ju je: „Jeste li Vi Markova učiteljica?” Potvrdno je kimnula. „Marko je često pričao o Vama”, rekao je mladić.
Nakon pogreba okupila se većina Markovih prijatelja iz razreda. Ondje su bili i Markovi roditelji; nestrpljivo su čekali da razgovaraju s učiteljicom: „Htjeli bismo Vam nešto pokazati“, rekao je otac i izvadio novčanik. „Ovo su pronašli kod Marka…“, rekao je i iz novčanika izvukao istrošen, slijepljen komad papira, očito mnogo puta savinut i rastvaran.
„Hvala Vam što ste to napravili”
Učiteljica je znala da je to onaj popis s komplimentima Markovih kolega.
„Htjeli bismo Vam zahvaliti što ste to napravili“, rekla je majka.
Bivši učenici okupili su se oko učiteljice. Ivan se nasmiješio i rekao: „I ja imam svoj popis. Čuvam ga u ladici radnog stola!“ Karlova žena je rekla: „Karlo me je zamolio da popis zalijepim u naš vjenčani album”. „I ja još uvijek imam svoj“, rekla je Marina. „U mom je dnevniku.“ Viktorija je izvukla svoj rokovnik i pokazala svima svoj, istrošeni popis. „Uvijek ga nosim sa sobom. Vjerujem da smo ih svi sačuvali.”
Učiteljica je bila dirnuta. Sjela je i zaplakala.
Autor nepoznat
Učitelj predaje ono što jest
„Ne predaje učitelj ono što želi, ne predaje učitelj ono što zna, učitelj predaje ono što jest.”
„Nastava je mnogo lakša nego odgoj. Za nastavu se mora samo nešto znati. Za odgoj se mora nešto biti.” (Adalbert Stifter)
„Ako se prema pojedincu odnosiš kao da je ono što treba i što može biti, on će i postati što treba i što može biti.” (J. W. Goethe)
