Foto: Pixabay
Mt 11, 2 – 11
Da bismo se ispravno pripremili za blagdan Isusova rođenja u vremenu došašća, liturgija pred nas stavlja tekstove pomoću kojih ćemo upoznati što je cilj Isusova poslanja na zemlji. Netko drugi je umjesto nas sve te tekstove pronašao i uskladio, a na nama je da ih proučimo i u srcu prihvatimo.
Ivan u tamnici sluša o Kristovim djelima te se odlučuje poslati svoje učenike k Isusu. Pitanje koje je postavio dosta je široko, možda čak i nejasno: „Jesi li ti onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?“ Zašto nije, jednostavno, pitao: „ Jesi li ti sin Božji, ili jesi li ti Mesija ?“ Ivan je poznavao pisma, cijeli svoj život posvetio je proučavanju pisama, da bi što bolje pripravio put Isusu. Ivan je znao kakva djela će činiti onaj koji ima doći, Ivan je sigurno čitao i razmišljao o Izaijinu tekstu koji čitamo u prvom čitanju. Taj tekst detaljno opisuje što je Isusov zadatak, a to je da nas spasi, da čini raznovrsna čudesa da bi se ljudi istinski radovali i prihvatili Očevu ljubav. Zato je Isusov odgovor, kao i uvijek, u skladu sa Svetim pismom, Isus ispunja ono što je pisano o njemu. Takav odgovor je onima koji su se razumjeli u pisma bio sasvim dovoljan da bi prihvatili Isusa kao Krista i kao Mesiju.
Nakon što Ivanovi učenici odlaze, Isus počinje govoriti mnoštvu naroda o Ivanu. U slikama o trsci koju vjetar ljulja i o čovjeku raskošno odjevenu Isus mnoštvu otkriva Ivanove vrline. Ivan je čovjek stabilan, utemeljen u Božjoj riječi, koja ga je učinila poniznim i neovisnim o materijalnom bogatstvu. Ivan je prorok, glasnik kojeg je poslao Bog da bi pred Isusovim licem, pred Isusovom slavom pripravio put. Ivan je od rođenja bio Ispunjen Duhom Svetim, stoga mu pripada čast da između rođenih od žene nijedan nije veći od njega. Međutim u sljedećoj rečenici, nakon što ga je pohvalio, Isus „ponizuje“ Ivana. Isus govori da je i najmanji u kraljevstvu nebeskome veći od Ivana. Naše razmišljanje mnogo puta ide u krivom smjeru, možda mislimo da ćemo se onda mi spasiti ili doći u kraljevstvo Božje ako je Ivan, koji je gotovo savršen, tek najmanji u kraljevstvu. Ali zaboravljamo veoma važne činjenice: Ivan je čovjek koji još živi u Starom zavjetu, Ivan još uvijek živi po zakonu, a ne po milosti. Isus na ovom mjestu ne želi poniziti Ivana, nego nama želi reći u kakvoj smo samo milosti. Mi smo svjedoci Isusove milosti, ljubavi i žrtve, sve je predao za nas da bismo se mi spasili vjerom u njega po milosti Božjoj. Sada polako shvaćam čije rođenje ja to slavim – slavim rođenje svojeg spasenja, rođenje ljubavi kojom sam ljubljen, slavim Božjeg odabranika, kojega Bog Otac pečatom opunomoći da nam dade hranu koja ostaje za život vječni (Iv 6, 27)!
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
