Neumorno je propovijedao i posjećivao najsiromašnije četvrti, najzapuštenije bolnice
Filip Neri rođen je 21. srpnja 1515. g. u gradskoj četvrti Firenze. Rano je ostao bez majke, no u potpunosti ju je zamijenila dobra maćeha. Imao je sretno djetinjstvo, zahvaljujući, između ostalog, svojoj veseloj i blagoj naravi. Dobri Filip (Pippo buono), kako su ga zvali, „bio je čudesno prožet ognjem Duha Svetoga“, neumorno je propovijedao i posjećivao najsiromašnije četvrti, najzapuštenije bolnice…, posvuda pronoseći svjetlo tople kršćanske ljubavi. Po njemu je Bog učinio mnoga čudesa (ozdravljenja, uskrsnuća mrtvih…) Sveti Filipe, molimo te, pomogni nam otvoriti svoja srca ljubavi i sili Božjoj, kako bismo ih, poput tebe, posredovali svojim bližnjima!
Najvesliji svetac
Postao je putujući propovjednik i neumorni posjetitelj najsiromašnijih četvrti grada, najzapuštenijih bolnica, najmračnijih zatvora, posvuda pronoseći svjedočanstvo tople kršćanske ljubavi.
Za svećenika je zaređen 1551. g. Bilo mu je tada već 36 godina. Nakon mnogih pokušaja, započeo je prvi tzv. oratorij. Oko njega se kao oko duhovnog vođe počela okupljati jedna zajednica. Doskora je njegova ćelija postala premalena za sve veći broj posjetitelja. Zato su uz crkvu sagradili prostoriju koju su nazvali oratorium. Pastoralna djelatnost sv. Filipa nije se sva iscrpla u krugovima oratorija, ona je išla i dalje te dopirala i do crkvenih dostojanstvenika. Povjeravali su mu se i pape i kardinali.
Pljuska je za mene, sada mi dajte nešto za moju djecu
Bio je duhovit, pun razumijevanja za sve. Zato je postao uzor napuštenoj djeci, koju je okupljao u Oratoriju Božanske ljubavi, gdje ih je držao podalje od lošega društva i odgajao za časne ljude i uvjerene kršćane; učio ih je moliti i družiti se u radosti. Za tu djecu i za zdravlje njihovih duša i tijelâ Filip nije prezao prositi po ulicama ili vratima raskošnih palača. Jednom mu je prilikom neki gospodin, želeći ga se riješiti – opalio pljusku. Filip se nije time dao smesti: „Ovo je bilo za mene“, rekao je smiješeći se, „i na tome Vam hvala. A sada mi dajte nešto za moju djecu.“ Bio je uistinu „najveseliji svetac“. Do danas je ostao običaj, posebice u Rimu i Italiji da se svakom djetetu daruje simbolična vrećica bombona, kao spomen na sv. Filipa i njegovu ljubav prema djeci i mladima.
Želiš li radije živjeti ili umrijeti?“
- Neri imao je među svojim pokornicima dječaka po imenu Paolo de’ Massimi. On je bio pobožno i nedužno dijete. Kad je navršio 14 godina, naglo je obolio. Odmah su potražili o. Nerija, no on nije mogao odmah doći jer je upravo slavio svetu misu. U međuvremenu je Pavao umro.
Kad je o. Filip ušao u sobu, poškropio je mrtvoga mladića blagoslovljenom vodom. Potom se pomolio za njega i glasno povikao: „Paolo, Paolo, Paolo!“ Najednom je mrtvac otvorio oči, čudno je gledao oko sebe i u o. Filipa, kao da je želio reći: „Zašto ste me probudili?“ „Paolo, kaži mi, želiš li radije živjeti ili umrijeti?“ upitao ga je o. Filip.
„Ah“, odgovori dječak, „u nebu sam vidio svoju majku i sestru – radije želim opet umrijeti!“ I Paolo ponovno zatvori oči, duboko uzdahne i više se nije budio.
Kokoš i perje
Jednom se jedna žena došla ispovjediti o. Filipu, govoreći da ima naviku ogovarati neke osobe. Svetac je odriješi, ali joj dade posebnu pokoru. Rekao joj je neka pođe kući, uzme kokoš pod ruku i vrati se k njemu. Putem neka kokoši počupa sve perje.
Žena učini kako joj je o. Filip rekao. Kad se ponovno našla pred njim, on joj se obrati s novom zapovijedi: Sada se vrati kući i pokupi sve perje do posljednjeg koje si, dolazeći ovamo, pustila da padne na ulicu! Žena s pravom odgovori da je nemoguće pokupiti sve perje jer ga je vjetar posvuda raspršio. Onda Filip zaključi: Kao što je nemoguće sakupiti sve perje koje je vjetar jednom raspršio, tako je nemoguće povući mrmljanja i ogovaranja kad su jednom izišla iz ustiju.
Što je ustvari poniznost?
Pročulo se po cijelom Rimu kako neka časna sestra živi sveto i pobožno te po cijele dane moli i vrši pokoru; htjeli su je već za života častiti kao sveticu, a narod je svakodnevno hrlio k njoj. Papa je htio provjeriti radi li se tu o pravom svetom životu ili o nečemu drugome, pa je zamolio o. Nerija da ode posjetiti tu sestru i onda mu kaže svoje mišljenje. Filip je požurio do samostana u kojem je ta sestra živjela. Budući da je malo čas padala kiša, ulice Rima bile su pune lokava, i Filip je svojim cipelama ugazio u gotovo svaku od njih.
Kada je došao do samostana, zamolio je sestru vrataricu da mu pozove „sveticu“, no vratarica je odgovorila da je sestra u kapelici u dubokoj molitvi te ju ne smije ometati. No, Filip je bio veoma uporan pa su pozvali dotičnu sestru iz kapele rekavši joj da ju Filip Neri hitno treba. Kada je sestra došla, pitajući se što je tako hitno, Filip joj je odgovorio da ima prljave cipele i da je došao da mu ih ona očisti. Na to je dotična sestra planula; strašno se naljutila na o. Filipa jer ju je zbog tog bezveznog razloga pozvao iz kapelice u kojoj se nalazila u ekstazi. Filip je tako zaključio da je daleko od svetosti, jer joj nedostaje najbitnija stvar: PONIZNOST…
Drugi sv. Franjo
Bio je i veliki prijatelj prirode pa ga mnogi nazivaju drugim sv. Franjom, u modernijem ruhu. Bio je i veliki prijatelj domaćih životinja, onih što ih je mogao držati u svojoj blizini i u gradu. Zato je uvijek imao krletke s ptičicama, s kojima se šalio i zabavljao. Imao je i psa, koga je zvao „capriccio“, tj. svojeglavac te velikoga mačka s krznom ružičaste boje. Svog je mačka vodio u procesijama po Rimu. Taj neobični čovjek i svetac, osrednjega rasta, nosio je bijelu, okruglo ošišanu bradu, a na glavi svećenički biret. Zvali su ga Dobri Filip (Pippo buono) zbog vesele naravi i dobrodušnosti; svuda oko sebe širio je radost i pouzdanje u Boga. Takav je svetac trebao Rimu onoga vremena, takvih smo svetaca – pastira, redovnika i redovnica i vjernika laika blaga, ponizna i radosna srca – potrebni i danas. Jer oni su ljudi svih vremena ili još bolje: za svako vrijeme.
Vrijeme za činjenje dobra
Duhovnost sv. Filipa kretala se oko Boga, Krista, Marije i svetaca. Duboko je proživljavao euharistijsku pobožnost, sinovski volio Majku Božju i štovao mučenike.
Za vrijeme svete mise znala bi ga obuzeti ekstaza. Na kraju svete mise, otpuštajući vjernike, običavao je reći: „Završilo je vrijeme vaše molitve, ali i dalje traje vrijeme za činjenje dobra“.
„Povuci se, Gospodine, povuci se. Zadrži val svoje milosti“, govorio bi kada bi mu srce bilo ispunjeno radošću i zahvalnošću. Istovremeno je Gospodina molio neka mu drži ruku na glavi jer će „u protivnome Filip, bez Tvoje pomoći, činiti po svome“.
Naš zaštitnik i uzor
Svetac je još ujutro 25. svibnja 1595. g. slavio svetu misu „kličući i pjevajući od radosti“ – nitko osim Gospodina i njega nije slutio da će umrijeti ubrzo. Bilo je to već sljedeće noći u tri sata. Imao je 80 godina. Proces za njegovo uzdignuće na oltar započeo je samo dva mjeseca potom. Papa Pavao V. proglasio ga je blaženim (1615. g.); papa Grgur XV. svetim (1622. g.) Njegov spomendan slavimo 26. svibnja. Nebeski je zaštitnik mladih a pripisuju mu se mnoga čudesa. Zaštitnik je grada Rima te mnogih biskupija, naselja, učilišta, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva.
Vjerujem da će svatko od nas izvući nešto iz života sv. Filipa Nerija, omiljenoga sveca onoga vremena ali i danas, napose kada ove godine slavimo veliku obljetnicu njegova rođenja. Zahvaljujemo Dobrom Pastiru na životu svetoga Filipa. Molimo ovoga dragog sveca da nam podari sve što nam je potrebno u našem kršćanskom životu. Molimo ga da izmoli kod Isusa dar ljubavi, dar poniznosti, dar praštanja, dar milosrđa, dar prijateljstva, dar radosti, a posebno ga molimo da nas oslobodi od kuge koja razara i uništava nas i druge, a to je kuga ogovaranja, laži i kleveta.
Želimo sa svetim Filipom posvjedočiti da volimo Boga, a ako volimo Boga, onda moramo ljubiti i brata čovjeka. Ljubav se najviše očituje u ljubavi prema drugima, prema onima koji nas ne vole, prema neprijateljima. Sveti Filip bio je zrcalo ljubavi i radosti. Molimo ga da se i mi ogledamo u to zrcalo i da se jednoga dana nađemo zajedno s njim u Vječnoj Ljubavi.
Filipove opomene mladićima
- Blaženi vi, mladići, što imate vremena, da činite dobro.
2. Nije vrijeme spavanja, jer nebo nije za lijenčine.
3. Sinci, budite veseli; glavno je da ne griješite.
4. Ali čuvajte se pretjerana veselja, jer ono iščupa i ono malo dobra što ste sabrali.
5. Ne valja zanemariti pobožnih vježbanja; ako ćeš na pristojne zabave, izvrši prije svoje pobožnosti, a onda pođi.
6. Nemoj se naprtiti mnogim pobožnostima, nego uzmi malo, te budi u njima postojan.
7. Sinci, trapite se u malim stvarima, da uzmognete tako lakše trpjeti u velikima.
8. Za izbor staleža treba vremena, savjeta i molitve.
9. Da sačuvaš čistoću, najbolji je lijek: otvoriti čim prije sve svoje misli ispovjedniku.
10. Ne hranite razmaženo svoje tijelo: izbjegavajte zločeste drugove i svaki govor koji nije dobar.
11. Čuvajte se besposlice, navlastito u popodnevnim satima, jer tada običaje đavao nasrtati jače.
12. Budite smjerni i ponizni, jer prava čuvarica čistoće jest poniznost.
13. Ispovijedajte se često, barem svakih osam dana, i pričestite se po savjetu ispovjednika.
14. Klonite se kazališta i drugih predstava, da ne budete u pogibelji grijeha.
15. Budite pobožni prema blaženoj Djevici Mariji, jer je to najbolje sredstvo, da isprosite milosti od Boga.
16. Kad se ispovijedate, recite prije najteže grijehe, da vas đavao ne napastuje zatajiti ih, kad ste pri koncu.
17. Savjetujte se vazda s vašim duhovnim Ocem, i preporučite se molitvama svakoga.
18. Budite poslušni vašim poglavarima, jer je poslušnost skraćen put, po kojem ćete do savršenosti.
19. Molite se neprestano Gospodinu da vam podijeli dar ustrajnosti.
20. Nastojte da Bog bude vazda pred vašim očima.
21. Nemojte se izgovarati, ako ste ukoreni i čuvajte se, da ne rečete ni riječi sebi u hvalu, bilo i za šalu.
22. Nemojte jesti izvan obroka bez nužde, jer inače nećete nikada postati duhovni.
23. Ne rugajte se naravnim pogrješkama, želite li sačuvati ljubav.
24. Dođe li vam koja napast, potecite odmah Gospodinu, i odvratite misao na druge stvari.
25. Pripravite se pomnjivo na sv. pričest, i u onaj dan, kad ste se pričestili, držite čvrsto vaše odluke, jer kad biste pomanjkali, više biste obeščastili Svetotajstvo.
26. Bili sretni koliko vam drago; bili daroviti, imali zdravlja, časti, bogatstva – ipak treba umrijeti, te ostaviti sve!
27. Čitajte često, sinci, život Svetaca, slušajte riječ Božju, polazite sv. Misu i ostale crkvene pobožnosti, jer su jako mile Božjem Veličanstvu.
28. One tri opomene, koje se čitaju u životopisima sv. otaca, a koje je dao sveti pustinjak trojici mladića, koji su se željeli spasiti usred svijeta, neka budu zasječene i u vašoj pameti:
IZBJEGAVAJ GRJEŠNU PRIGODU!
IZBJEGAVAJ GRJEŠNU PRIGODU!
IZBJEGAVAJ GRJEŠNU PRIGODU!
Izvor: Župa Jastrebarsko
