Sveti Paulin, biskup – zaslužan je za uvođenje zvona u crkveni ambijent Prodao je svu svoju baštinu te započeo živjeti pravim monaškim životom...

„Što li imaš što nisi primio?”

„Što li imaš što nisi primio?” kaže nam sveti Pavao (1 Kor 4,7). Ne budimo, dakle, pohlepni prema svojim dobrima kao da pripadaju nama. Upotreba novca traje samo neko vrijeme, a privatno vlasništvo nije vječno. Ako ga priznaješ kao prolazno na zemlji gdje se sada nalaziš, na nebu ćeš moći osvojiti posjedovanje koje neće imati kraja. Sjeti se onih slugu iz Evanđelja koji su primili talente svoga gospodara i što je gospodar na povratku uzvratio svakome od njih. Tada ćeš shvatiti da je položiti svoj novac na Gospodinov stol, da se umnoži, mnogo korisnije negoli ga čuvati jalovom vjernošću, koja vjerovniku ništa ne donosi, a beskorisnom sluzi donosi veliku štetu, čija će i kazna biti tim teža…” Tako je pisao u jednome pismu slavni nolanski biskup sveti Paulin.

Od poganstva do asketizma

Paulin, iako sin kršćanskih roditelja, krstio se tek u 34. godini života. To je bilo od presudne važnosti za njegov put prema svetosti. Nakon toga prekida s dotadašnjim poganskim učiteljem i daje se na asketski život. Bio je to prvi preokret u njegovu životu. Paulin postaje ozbiljan kršćanski asket. Stari učitelj ga je pokušao odvratiti od takva načina života, ali nije uspio. Paulin se vratio u Kampaniju te ondje provodio strogo kršćanski život. Oko 393., u najljepšoj životnoj dobi, prodao je svoju baštinu te započeo živjeti pravim monaškim životom. Već nakon godine dana bio je zaređen za svećenika.

Štovanje svetom mučeniku Feliksu

Srce ga je vuklo u Nolu, grobu svetog mučenika Feliksa. Ondje se naselio sa svojom ženom Therasijom, s kojom je već nekoliko godina živio u potpunoj uzdržljivosti, te s nekim prijateljima i učenicima. Svi su oni sačinjavali neku vrstu monaške zajednice. Siromaštvo i poniznost bile su im glavne vrline. Zajednički su molili i dijelili siromašni stol, zajedno i s gostima koji bi im dolazili. Pisao je pjesme u čast svetom mučeniku Feliksu nazivajući ga „roditeljem, ocem, gospodarom i zaštitnikom”. Nola po Paulinu i njegovim učenicima postade ugledno monaško središte u Italiji.

Vjeran pastir svog stada

409. bio izabran za biskupa u Noli. 22 godine bio je dobar i vjeran pastir svoga stada, tješeći bolesne, pomažući siromašne, živeći sam u krajnjem siromaštvu. Okružen od svog klera umro je ujutro 431., godinu dana nakon svog velikog suvremenika sv. Augustina. Svećenik Uranius, očevidac, opisujući Paulinovu smrt kliče: „O svetog li i svima krepostima obasutog muža, koji je bio drag i krotak, pobožan, milosrdan, ponizan i dobrohotan!“

Zaslužan za uvođenje zvona u crkveni ambijent

Sveti Paulin je bio vrlo aktivan i na crkvenim skupovima, a naročito se zalagao u borbi protiv krivovjernog pelagijanstva. Pomogao je razriješiti spor oko izbora pape Bonifacija I. Smatraju ga zaslužnim za uvođenje zvona u crkveni ambijent. Ostavio je zbirku od 36 uglavnom religioznih pjesama.